Izvorni znanstveni članak
Arapsko-islamska civilizacija kao globalna ‘sila za dobro’: Preinačeni, na znanost usmjereni povijesni narativi
Moneef R. Zou’bi
; Znanstveni savjetnik, InterAction Council (IAC); i Povjerenik Svjetske akademije umjetnosti i znanosti (WAAS) Amman, Jordan
Sažetak
Od osmog stoljeća muslimani su razvijali ne samo svoja znanja u području teologije, nego i astronomije, matematike, kemije, medicine i drugih znanosti. U prirodi je islama poticanje razumijevanja i znanja, istraživanja i proučavanja prirode.
Tekst želi pokazati da su temelji islamske znanstvene tradicije postojali i prije upoznavanja grčke tradicije, odnosno, da je zlatno doba islamske znanosti započelo s Abdel al-Malikom, stoljeće i pol prije nastanka Bayt al-Hikme u Bagdadu, u 9. stoljeću.
Skoro čitavo jedno tisućljeće znanstvenici islamske civilizacije ne samo da su proučavali i analizirali grčke (i druge) znanosti, već su istima dodali i mnoge, potpuno nove koncepte koji su njihovim prethodnicima bili nepoznati. Križarski ratovi i mongolska invazija utjecali su na okolnosti u kojima se islamska znanost razvijala.
Sporo uvođenje tiskarske tehnologije doprinijelo je usporavanju znanstvenog razvoja jednako kao i prestanak korištenja arapskog jezika kao znanstvene lingua francae.
Bitno je istaknuti da je Europa u 12. stoljeću veliku pažnju posvetila islamskim djelima o astronomiji, aritmetici, trigonometriji, optici, geometriji, astrologiji i medicini (Mushtaq, 1990).
Predloženi narativ nam, stoga, govori da je ona znanost koja je započeta s Grcima došla do Arapa i muslimana gdje je prihvaćena, asimilirana i preuređena. Zatim je stoljećima prenošena u Europu, gdje je, u konačnici, značajno doprinijela industrijskoj revoluciji.
Ključne riječi
islamska znanost; islamska tradicija; civilizacija; kultura; Bayt al-Hikma; znanstvena revolucija; Europa
Hrčak ID:
317542
URI
Datum izdavanja:
29.5.2024.
Posjeta: 81 *