Pregledni rad
Antropološki izazovi – etnografska tradicija. Mirna tranzicija mađarske etnografije u Rumunjskoj (Sažetak)
Szabó Á. Töhötöm
; Babeş – Bolyai University, Faculty of Humanities, Department of Hungarian Ethnography and Anthropology, Rumunjska
Sažetak
U ovom članku analiziram trenutni položaj i antropologizaciju mađarske etnografije u Rumunjskoj. Jedna od namjera članka jest prikazati vezu između etnografije i njezina naslijeđa te ukazati na rezultate tog naslijeđa. U tu ću svrhu prikazati glavne značajke povijesti etnografije, upozoravajući pritom na politička i ideološka opredjeljenja discipline, te se dotaknuti njezina statusa u manjinskim kulturama gdje se etnografija promatra kao način očuvanja identiteta. Etnografije istočnoeuropskih naroda imale su važnu ulogu u procesu stvaranja nacija i taj aspekt – koji postaje još naglašeniji u manjinskim kulturama – bio je glavna značajka i mađarske etnografije. U vezi s time je i nepostojanje institucijske potpore odredilo snagu amaterskog pokreta među članovima mađarske manjine u Rumunjskoj. Druga namjera ovog članka jest predstaviti stanje današnje etnografije koja je profesionalizirana i antropologizirana i koja se time udaljila od amaterskog pokreta. Kako bih podrobnije objasnila taj proces, kratko ću govoriti o etnografskom obrazovanju tijekom Drugoga svjetskog rata i razdoblja komunizma. Osim analiziranja posljedica kratkog postojanja etnografskog odsjeka u razdoblju između 1940. i 1947. godine, kada je jedna generacija diplomirala etnografiju, pokušat ću analizirati i situaciju u razdoblju komunizma kada se etnografsko znanje prenosilo kao dio studija literature i lingvistike. Tu posebno naglašavam stvaranje nove generacije u 1980-ima kada su nove ideje sa Sveučilišta u Cluju utjecale na znanstveni život ovog područja. Po mojem mišljenju, prianjanje etnografije uz humanističke znanosti imalo je odlučujuću ulogu za mađarsku etnografiju u Rumunjskoj: generacija nastavnika koji su počeli predavati odmah nakon revolucije 1990-ih, diplomirali su na istome odsjeku za literaturu i lingvistiku u Cluju na kojem su slušali neke teme iz etnografije, a širi im je interes za etnografiju bio svojevrstan hobi. U sklopu toga analiziram i procese koji su se dogodili tijekom 1990-ih i tijekom kojih je etnografija prerasla iz B predmeta u nezavisan odsjek. Također promatram razliku između profesionalnih sklonosti mađarskih etnografa u Cluju u odnosu na obnavljajuću ulogu antropologije. Tvrdim da u nekim slučajevima etnografi zadržavaju staru tradiciju etnografije, a u drugima primjenjuju rezultate antropologije: obrasci mobilnosti, na primjer, tipično su etnografski, ali teorije dolaze iz antropologije. Naposljetku, u odnosu na sve navedeno, zaključujem da etnografi nemaju moć utjecati na javno mišljenje, mediji doživljavaju etnografiju na klasičan način pa je stoga ovaj antropološki obrat važan samo za akademsku zajednicu.
Ključne riječi
profesionalna osobnost; lokalno; centar i periferija; amaterski pokret; profesionalizacija; integracija i dezintegracija; manjinske kulture
Hrčak ID:
29452
URI
Datum izdavanja:
4.12.2008.
Posjeta: 1.878 *