Paediatria Croatica, Vol. 52 No. 3, 2008.
Sažetak sa skupa
MOGUĆNOSTI FARMAKOTERAPIJE KOD DJECE S POREMEĆAJEM UČENJA
Nenad Jakušić
; Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Dijagnoza poremećaja učenja vrlo je općenita, pa stoga i neprecizna, jer se pod njom može skrivati široki spektar raznih dijagnostičkih kategorija iz područja dječje i adolescentne psihijatrije. Primjeri su ADHD, specifične smetnje učenja, poremećaj ponašanja, mentalna retardacija, depresivni poremećaj, reakcija na stres i poremećaj prilagodbe, neurotski poremećaj, somatoformni poremećaj, poremećaj privrženosti i drugo. Zbog toga je nužno točno postaviti dijagnozu te u dogovoru s roditeljima, djetetom i školom razraditi plan svladavanja nastavnog programa, a prema potrebi početi i psihoterapiju. Ako spomenuti postupci nisu dostatni, možda će biti opravdano uključiti i medikamentoznu terapiju. Najčešći razlog poremećaju učenja je ADHD (F 90), a lijek izbora su psihostimulansi (npr. metilfenidat, dekstroamfetamin, pemolin). Posljednjih godina u terapiji ADHD-a na raspolaganju je i nestimulans atomoksetin – selektivni inhibitor ponovne pohrane noradrenalina. Za sada ne postoji medikamentozna terapija koja bi bila učinkovita kod specifičnih smetnji učenja (F 81). Ako se iza poremećaja učenja skriva neki psihijatrijski poremećaj, kao npr. neurotski, psihotični, afektivni i dr., uz psihoterapiju se ciljano može davati i lijek za tu bolest (npr. anksiolitik, neuroleptik, antidepresiv, itd.). U nekim kombiniranim slučajevima (npr. ADHD i depresivni poremećaj itd.) uz npr. psihostimulanse može se istodobno uključiti i dodatna psihijatrijska medikacija (npr. antidepresiv). Primjena psihijatrijskih lijekova kod djece vrlo je osjetljiv postupak, koji zahtijeva stalno praćenje učinkovitosti terapije, prilagođavanje doze i otkrivanje eventualnih nuspojava.
Ključne riječi
Hrčak ID:
29656
URI
Datum izdavanja:
18.11.2008.
Posjeta: 2.822 *