Uvod
Energetska sigurnost u fokusu je interesa i aktivnosti svih sudionika društva, od vlada, znanstvenih i stručnih organizacija do građana. Suštinski, ona postoji ograničeno i uglavnom svaka kriza uzrokovana snažnijim promjenama u geopolitici, ekonomiji, energetici i sl. pokazuje njezine slabosti. Sagledava se napredak u otpornost na krize u Eu kao posljedica diverzifikacije pravaca uvoza energenata, formiranih obveznih zaliha nafte, obveznog skladištenja plina, izgradnje kapaciteta ukapljenog prirodnog plina, rasta (domaćih) obnovljivih izvora energije (OIE) i dr. Istovremeno, ostvaruje se dugoročni trend pada domaće proizvodnje ionako skromnih količina ugljikovodika koji dominiraju u energetskoj potrošnji pri čemu se glavnina količina uvozi. Zapaža se da su krize (zdravstveno gospodarska, cjenovna, energetska, geopolitička) u razdoblju 2020. – 2022. i ostvareni trendovi potrošnje energenata utjecali na predviđanja sporije tranzicije, posebno do 2035. Pritom će sve veća prisutnost zelene energije zahtijevati stvaranje drugačijih modela sigurnosti opskrbe. Energetska sigurnost se definira kao neprekidna dostupnost izvora energije po pristupačnoj cijeni. Usto, IEA (International Energy Agency – Međunarodna agencija za energiju) sagledava da energetska sigurnost ima nekoliko aspekata: dugoročna sigurnost uglavnom se bavi pravovremenim ulaganjima u opskrbu energijom u skladu s gospodarskim kretanjima i ekološkim potrebama. S druge strane, kratkoročna energetska sigurnost usmjerena je na sposobnost energetskog sustava da brzo reagira na nagle promjene u ravnoteži ponude i potražnje (Safety Culture). Uvažavajući spomenute aspekte energetske sigurnosti, a uz to im pridodajući i (geo)političke (ne)stabilnosti, suradnju s velikim proizvođačima energije, različitost ekonomske razvijenosti i dr. istražena su neka relevantna strateška područja sa svrhom uočavanja slabosti i prilika za povećanje otpornosti na buduće krize i uopće sigurnost opskrbe u održivom gospodarstvu i društvu. To su sljedeća područja: ■ Učinci energetske politike na domaću proizvodnju energije kao najsigurniji vid energetske sigurnosti. ■ Diverzifikacija uvoza energenata i strateških sirovina uz jačanje ekonomskih, političkih i društvenih odnosa s državama izvoznicama. ■ Makroekonomski okvir energetske sigurnosti. Istraživanje je fokusirano na E27 (u daljnjem tekstu E) uz usporedbu s razvijenim i manje razvijenim državama, kao što su SAD, Kina, OECD1 i ne-OECD, pritom imajući u vidu i razlike u razvijenost među državama članicama Ea. Analizom je djelomično obuhvaćena i Hrvatska.