Psihologijske teme, Vol. 33 No. 3, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31820/pt.33.3.5
Uloga separacije – individuacije u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u razdoblju prijelaza u odraslost
Klara Saganić
orcid.org/0000-0001-6111-6785
; Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Odsjek za psihologiju, Zagreb, Hrvatska
*
Sanja Smojver-Ažić
orcid.org/0000-0002-4389-6463
; Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju, Rijeka, Hrvatska
Mihaela Večerin
; Kutak za tebe, obrt za savjetovanje i edukaciju, Zagreb, Hrvatska
* Dopisni autor.
Sažetak
Prethodna istraživanja ukazuju na negativne učinke percipiranoga roditeljskog odbacivanja u djetinjstvu na psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost. U kontekstu teorije interpersonalnoga prihvaćanja – odbacivanja (teorije IPAR) kao mogući zaštitni faktor predložen je diferencirani pojam o sebi. S obzirom na to da je riječ o ishodu koji je rezultat uspješne sekundarne separacije – individuacije, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati je li separacija – individuacija moderator u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u prijelazu u odraslost. Budući da i sam proces separacije – individuacije može biti narušen zbog lošega odnosa s roditeljima u djetinjstvu, ispitana je i moguća medijacijska uloga toga konstrukta u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. U istraživanju su analizirani odgovori 169 sudionica u dobi od 18 do 27 godina (M = 21.87) prikupljeni online upitnikom. Korišteni su sljedeći instrumenti: Upitnik roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja (Rohner i Ali, 2020), Upitnik psihološke prilagodbe (Rohner i Ali, 2020) i Upitnik separacije – individuacije za adolescente (Smojver-Ažić, 1998). Utvrđeno je da samo jedna dimenzija separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole) djeluje kao zaštitni faktor, odnosno ublažava negativne efekte percipiranoga majčina odbacivanja u djetinjstvu na trenutnu psihološku prilagodbu. Tri dimenzije separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole, negiranje potrebe za drugima i zdrava nezavisnost) značajni su medijatori u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. Također, očevo odbacivanje ima značajan izravan doprinos lošoj psihološkoj prilagodbi. Dobiveni rezultati proširuju spoznaje o važnosti odnosa s roditeljima u djetinjstvu, kao i ishoda procesa separacije – individuacije, za uspješnu psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost.
Ključne riječi
roditeljsko prihvaćanje – odbacivanje; teorija IPAR; psihološka prilagodba; prijelaz u odraslost; separacija – individuacija
Hrčak ID:
323512
URI
Datum izdavanja:
13.12.2024.
Posjeta: 0 *