Hvar City Theatre Days, Vol. 51 No. 1, 2025.
Original scientific paper
Prostor-vrijeme pamti. Iskazivanje traume u suvremenoj hrvatskoj drami
Gabrijela Puljić
orcid.org/0000-0003-1061-4228
Abstract
U radu će se nastojati analizirati kako se tematiziranje traume te (ne)iskazivanje traumatskoga iskustva odražavaju na konceptualiziranje prostora i vremena. U kontekstu suvremene hrvatske drame pratit će se kako se neiskazivo traumatično iskustvo ili tematska i konverzacijska šutnja te poricanje ostvaruju u Zajecovima Ono što nedostaje (2015, 2019) i Nestajanje (2022), obilježenima apstraktnom nigdinom, likom-svjedokom koji svjedoči traumatičnim događanjima i također potiče na refleksiju te u konačnici u likovima koji o proživljenoj traumi govore, ali s problemima u govorenju. Iako se iz vizure psihijatrije o sjećanju na traumu govori o nečemu što nije ni socijalno ni svrhovito pa je prema tome suprotno narativnom sjećanju koje je načelno komunikacijske naravi (van der Kolk; van der Hart 1995, van der Kolk 2014), jedan je od ciljeva rada pokazati da u kontekstu dramskoga teksta trauma postaje iskaziva, ali gotovo uvijek u međurazinskoj komunikaciji tvoreći pritom svojevrsni kompromis između dijegeze i mimeze. Uz pomoć semiotičkoga i metafizičkoga shvaćanja prostora i vremena pokušat ćemo i dramski tekst i dramski lik predstaviti kao događaj, tj. prostor-vrijeme, kao jedinstvo prostora i vremena. Tom bi prilikom dramski diskurs mogao oponašati fragmentiranu prirodu traumatskoga sjećanja, ali bi na diskursnoj razini mogao objediniti fragmente u koherentnu priču.
Keywords
trauma; događaj; Ono što nedostaje; Nestajanje
Hrčak ID:
330801
URI
Publication date:
14.5.2025.
Visits: 519 *