Review article
Upravljanje energetskom tranzicijom
Alfredo Višković
; Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci, Vukovarska 58, Rijeka
Abstract
Pariški sporazum je 2015. godine potpisalo 196 zemalja, s ciljem “ograničavanja globalnog zagrijavanja na znatno ispod 2 °C, po mogućnosti na 1.5 stupnjeva Celzijusa, u odnosu na predindustrijske razine”. Tijekom COP 26 2021. godine, većina zemalja sudionica složila se smanjiti emisije do 2030. godine i postići nulte emisije do 2050. godine, planirajući povezana financiranja. Važno je napomenuti da je od 1990. godine temperatura već porasla za +1.1 °C (u 2019.) te da su u razdoblju od 1980. do 2020. kumulativne ekonomske štete uzrokovane klimatskim promjenama iznosile 487 milijardi eura u Europskoj uniji. Jasno je da je potrebna značajna promjena kako bi se postigli europski ciljevi dekarbonizacije: emisije moraju biti smanjene za 5,5% godišnje kako bi se postigla negativna bilanca emisija, ali prema trenutačnom trendu cilj smanjenja emisija za 55% neće biti postignut za 16 postotnih bodova do 2030. godine i bit će postignut tek 2050. godine. Pitanje koje se nameće kao presudno nije pitanje samo opsega, načina, roka ostvarivosti energetske tranzicije sa starog na novo, nego istovremeno i pitanje kako njome upravljati da ne bismo odbacili ono staro prije nego što sazrije ono novo, pošto nije razumno prepustiti razvoj situacije nepredvidljivoj igri tržišta ili usuglašavanju neusklađenih nacionalnih politika. Sve dok tehnologije ne dosegnu stupanj zrelosti na kojem će moći ponuditi rješenje za problem varijabilnosti koja danas karakterizira proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, staro i novo nužno će morati supostojati. Neko će vrijeme biti neophodna, a nije moguće predvidjeti koliko će to dugo trajati, paralelna koevolucija i integracija fosilnih i obnovljivih izvora. Politike dekarbonizacije napredovat će različitim tempom u različitim područjima i sektorima gospodarstava. Eliminirati jedan dio emisija iziskuje poseban društveni angažman, poput sektora kemijske proizvodnje, zrakoplovnog prijevoza, teške proizvodne industrije. Tehnologije zarobljavanja ugljika ili tehnologije “negative emissions” – bioenergetski procesi s negativnom ugljičnom bilancom – moći će ponuditi rješenje u rokovima koji se ipak neće moći pouzdano zacrtati ne posveti li se dovoljna pažnja razvoju i istraživanju. Kompleksnost je najistaknutije obilježje pitanja klimatskih promjena. Da bi se izbjegli nesporazumi, autor ovog teksta izjavljuje da je uvjerenja da se trebamo hitno i odlučno uhvatiti u koštac s najozbiljnijom prijetnjom u povijesti čovječanstva: zagrijavanjem Zemlje, što znači da prihvaća istinitost te tvrdnje. Pariški sporazum, koji je u prosincu 2015. potpisalo 196 zemalja na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 21), predstavlja koristan politički okvir za zajedničke napore država u tom smjeru. Europska unija koja je ili želi biti svjetski predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena “the greenest of the class” izdala je tisuće novih stranica punih prijedloga Komisije koje nose naslov Clean Energy for All Europeans kojima je cilj, kako čitamo, “upravljati tranzicijom k čistoj energiji”.
Keywords
poli(etilen-tereftalat), alkalna hidroliza, prekidna sila, gubitak mase, stupanj bjeline
Hrčak ID:
331712
URI
Publication date:
27.5.2025.
Visits: 462 *