Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc59/2/4
Jednoposjetna endodontska terapija i pronalaženje korijenskih kanala u praksi hrvatskih stomatologa: podatci iz nacionalne ankete
Josipa Sović
; Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Hrvatska; Stomatološka klinika Doma zdravlja Križevci, Hrvatska
Sanja Šegović
; Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju, Hrvatska
Ivona Bago
; Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju, Hrvatska
Jurica Matijević
orcid.org/0000-0001-9519-524X
; Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju, Hrvatska
Ivan Tomašić
orcid.org/0000-0002-0545-2335
; Škola za inovacije, dizajn i inženjerstvo, Sveučilište Mälardalen, Västerås, Švedska
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Cilj: Analizirati provođenje jednoposjetne endodontske terapije u Hrvatskoj zajedno s uspjehom u pronalaženju korijenskih kanala te ispitati njihovu povezanost s prijavljenom postoperativnom boli, propisivanjem lijekova, korištenjem povećala, koferdama, radiološkom provjerom prije zahvata, kompjutoriziranom tomografijom s konusnim snopom (CBCT) i upotrebom strojne instrumentacije. Materijali i metode: Strukturirani upitnik poslan je e-poštom svim doktorima dentalne medicine u Hrvatskoj, a analizirano je 819 odgovora, što odgovara procijenjenoj stopi odgovora od 27 %. Statistička analiza obuhvaćala je deskriptivnu analizu i regresijsko modeliranje. Rezultati: Među hrvatskim stomatolozima njih 27,9 % često primjenjuje jednoposjetnu endodontsku terapiju. Stomatolozi (muškarci), oni s dodatnim edukacijama i većim iskustvom, specijalisti endodoncije te oni zaposleni u poliklinikama ili akademskim ustanovama, češće primjenjuju taj pristup. Također je zabilježena pozitivna povezanost s korištenjem naprednih dijagnostičkih i terapijskih alata (npr., povećalo, koferdam, CBCT) te smanjenim propisivanjem antibiotika. No ta praksa povezana je s češćim propisivanjem analgetika i većim brojem prijavljenih vertikalnih fraktura zuba. Stomatolozi se rjeđe koriste jednoposjetnom terapijom kad je riječ o zubima s više korijena te u slučaju sa sinus-traktom ili periradikularnim lezijama. Nadalje, stomatolozi koji češće primjenjuju jednoposjetnu terapiju ocjenjuju sebe uspješnijima u pronalaženju dodatnih kanala, što je pozitivno povezano s korištenjem radiografije i povećala. Cjeloživotno obrazovanje također pozitivno utječe na sposobnost da se pronađu kanali, iako ta sposobnost opada s godinama kliničkog iskustva. Zaključci: Primjena jednoposjetne endodontske terapije u Hrvatskoj ovisi o edukaciji, iskustvu i dostupnosti suvremene opreme. Iako ovaj pristup ima prednosti poput smanjenoga propisivanja antibiotika, potrebna je dodatna klinička pažnja te istraživanja zbog moguće povezanosti s komplikacijama poput vertikalnih fraktura zuba i povećane uporabe analgetika. Sposobnosti da se pronađu kanali pozitivno su povezane s cjeloživotnim obrazovanjem. Ti nalazi ističu važnost edukacije i dostupnost resursa u postizanju optimalnih endodontskih ishoda.
Ključne riječi
liječenje korijenskog kanala; ambulantna skrb; neželjeni učinci
Hrčak ID:
332200
URI
Datum izdavanja:
19.6.2025.
Posjeta: 1.024 *