Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom

Lukić, Edita; Pavlić Renar, Ivana; Gornik, Ivan

doi:10.64266/amu.1.1.5

ANNALES MEDICINAE URGENTIS, Vol. 1 No. 1, 2025.

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom

Edita Lukić ; Medizinischen Universität Graz, Graz, Austria
Ivana Pavlić Renar ; Klinički Bolnički Centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Ivan Gornik orcid.org/0000-0001-6146-1327 ; Klinički Bolnički Centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska *

* Dopisni autor.

Puni tekst: engleski pdf 150 Kb

str. 24-29

preuzimanja: 141

citiraj

APA 6th Edition

Lukić, E., Pavlić Renar, I. i Gornik, I. (2025). Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom. ANNALES MEDICINAE URGENTIS, 1 (1), 24-29. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

MLA 8th Edition

Lukić, Edita, et al. "Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom." ANNALES MEDICINAE URGENTIS, vol. 1, br. 1, 2025, str. 24-29. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5. Citirano 12.07.2026.

Chicago 17th Edition

Lukić, Edita, Ivana Pavlić Renar i Ivan Gornik. "Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom." ANNALES MEDICINAE URGENTIS 1, br. 1 (2025): 24-29. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

Harvard

Lukić, E., Pavlić Renar, I., i Gornik, I. (2025). 'Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom', ANNALES MEDICINAE URGENTIS, 1(1), str. 24-29. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

Vancouver

Lukić E, Pavlić Renar I, Gornik I. Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom. ANNALES MEDICINAE URGENTIS [Internet]. 2025 [pristupljeno 12.07.2026.];1(1):24-29. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

IEEE

E. Lukić, I. Pavlić Renar i I. Gornik, "Hiperglikemija u Kritično Oboljelih Bolesnika Bez Dijagnoze Šećerne Bolesti Povezana je s Povećanom Inzulinskom Rezistencijom", ANNALES MEDICINAE URGENTIS, vol.1, br. 1, str. 24-29, 2025. [Online]. https://doi.org/10.64266/amu.1.1.5

Puni tekst: hrvatski pdf 150 Kb

str. 24-29

preuzimanja: 180

citiraj

APA 6th Edition

MLA 8th Edition

Chicago 17th Edition

Harvard

Vancouver

IEEE

Sažetak

Uvod: Hiperglikemija je česta pojava tijekom teške akutne bolesti i u bolesnika sa šećernom bolesti, ali i u bolesnika bez očitog poremećaja metabolizma glukoze. Inzulinska rezistencija karakterizirana je smanjenim odgovorom tkiva na inzulin. Naša hipoteza bila je da je intrinzička inzulinska rezistencija jedan od čimbenika koji dovodi to evidentnog poremećaja glikemije u teškoj akutnoj bolesti. Bolesnici uključeni u studiju nisu imali anamnezu poremećaja metabolizma glukoze i primljeni su u internističku jedinicu intenzivne medicine zbog teške akutne bolesti. Podijeljeni su u dvije skupine: hiperglikemijsku skupinu (glukoza >7,7 mmol/l u najmanje dva navrata) i normoglikemijsku skupinu. Glikirani hemoglobin (A1c) tijekom hospitalizacije, te oralni test tolerancije glukoze provedeni 6-8 tjedana nakon otpusta korišteni su za isključivanje bolesnika sa šećernom bolešću koja nije bila prepoznata prije hospitalizacije. Na kontrolnom pregledu 6-8 tjedana po otpustu određena je inzulinska rezistencija pomoću indirektnih metoda: QUICKI, HOMA-IR, log HOMA-IR i HOMA2-IR. Rezultati: Istraživanje je uključilo 221 bolesnika: 114 u skupini hiperglikemije, 107 normoglikemičnih. Nije bilo statistički značajne razlike u spolnoj raspodjeli i dobi između skupina; hiperglikemijska skupina imala je viši indeks tjelesne mase, viši omjer struka i bokova te češće pozitivnu obiteljsku anamnezu za tip 2 šećerne bolesti. Bolesnici u hiperglikemijskoj skupini imali su više razine inzulina (75.5 pmol/l) u usporedbi s normoglikemijskom skupinom (62.8 pmol/l; p<0.001) te više razine inzulinske rezistencije mjerene bilo kojom metodom. Multivarijatna analiza logističkom regresijom pokazala je neovisnu povezanost indeksa tjelesne mase, omjera struka i bokova, HOMA-IR i QUICKI s pojavom hiperklikemije akutne bolesti. Zaključak: Pojava hiperglikemije akutne bolesti u bolesnika bez evidentnog poremećaja metabolizma glukoze povezana je s povišenom intrinzičkom inzulinskom rezistencijom.