Izvorni znanstveni članak

Određeni aspekti crkvenosti

Josip Baloban ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Gordan Črpić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Autori napominju da je Crkva složena stvarnost, zasnovana na božanskom i ljudskom elementu. Crkvenost sagledavaju također kao složenu stvarnost koju istražuju služeći se empirijskom, sociološkom metodom, uzimajući u obzir šest, ovom metodom dohvatljivih dimenzija crkvenosti. Prva analizirana dimenzija je dimenzija »konfesionalne pripadnosti«. Prema rezultatima istraživanja, 84,5% ispitanika deklarira se kao »katolici«, 1,9% pripadnicima drugih denominacija, a 13,6% ispitanika sebe ne deklarira kao pripadnike određene konfesije ili vjerske zajednice. Druga dimenzija koju autori reflektiraju je dimenzija »povjerenja u Crkvu«. Zabilježen je pad povjerenja u Crkvu kao instituciju. Taj rezultat stavljaju u vezu s općim padom povjerenja u institucije u hrvatskom društvu. Naglašavaju da je unatoč značajnom padu povjerenja u Crkvu, ona još uvijek jedna od institucija s najvećim kredibilitetom u društvu. Treća je dimenzija »vjerskih istina«. Tu autori registriraju da velik dio populacije vjeruje u Boga (89,1% opće i 95,6% katoličke populacije), a značajno niži postotak u ostale vjerske istine: u postojanje života poslije smrti, pakla, raja i grijeha. Ukazuju na visok postotak vjerovanja u reinkarnaciju, osobito s obzirom na udio katolika u populaciji. To vjerovanje podržava i 15,0% katolika praktikanata.
Četvrta promatrana dimenzija je »iskustvena dimenzija«, u kojoj su autori fokusirali molitvenu praksu, kao jedan od pokazatelja iskustvene dimenzije crkvenosti. Registrirano je da je praksa molitve još veoma značajno prisutna u našoj vjerničkoj i općoj populaciji. Peta dimenzija je »ritualna«. Ona se provlači kroz sve ostale dimenzije kao minimum vidljive pripadnosti Crkvi. Dobiveno je da 31,0% građana opće populacije i 35,5% onih koji se deklariraju katolicima najmanje tjedno ili češće odlaze na misu (ili drugi vjerski obred). Šesta promatrana dimenzija je »biti kršćanin u društvu«, gdje se reflektira rezonancija vjere i religioznosti u društvenim pitanjima.
U zaključku autori naglašavaju neke neuralgične točke na koje ukazuje ovaj rad: poteškoće za 40% katolika praktikanata da prihvate Boga kao osobu, osobitu potrebu za vjerskim obredima prilikom čvorišnih čovjekovih životnih situacija, te veorna rašireno vjerovanje u reinkarnaciju, što su indikatori prisutnosti suvremene sinkretističke, individualizirane religioznosti i u samoj Crkvi, kod samih praktičnih vjernika, što su brizantna dogmatsko-teološka i pastoralno-teološka pitanja.

Ključne riječi

Crkva; kršćanstvo; crkvenost; dimenzije crkvenosti; distancirana crkvenost; postkršćanska religioznost, (ne)praktikanti

Hrčak ID:

31162

URI

https://hrcak.srce.hr/31162

Datum izdavanja:

15.11.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.377 *