Jezikoslovlje, Vol. 4 No. 1, 2003.
Izvorni znanstveni članak
IMENA: METONIMIJSKA “POVRATNA KARTA” U PET JEZIKA
Antonio Barcelona
; University of Murcia
Sažetak
Kognitivni su lingvisti posljednjih godina pokazali da su mnoge gramatičke structure motivirane
metonimijskim načelima. Cilj je ovoga članka ukazati na ulogu metonimije u pojavi
vlastitih imena te čestoj pojavi njihove reklasifikacije kao općih imenica na temelju primjera
iz engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog te španjolskog. Izvori su vlastitih imena
nerijetko metonimije, tj. imena se odnose na okolnosti ili neki osebujni aspekt usko vezan uz
referenta. Ime naposljetku postaje rigidni označitelj svog referenta (ili svojih referenata). Pojava
česte privremen ili stalne reklasifikacije vlastitih imena kao općih imenica također je
motivirana metonimijom. U članku se razmatraju dva slučaja ove pojave: poraba imena kao
paragona (Lakoff 1987) te pojava koju se naziva partitivnom restriktivnom modifikacijom
(Quirk et al. 1985: 290). U obame se slučajevima čini da su povrijeđena gramatička pravila
porabe vlastitih imena jer se pojavljuju uz neodređene determinatore te stoje u množini. Poraba
imena kao paragona počiva na metonimiji gdje paragon zamjenjuje razred. Ako je naglasak
na razredu, a ne na pojedincu, članovi razreda postaju brojivi te mogu imati specifičnu
referenciju. Ta metonimija počiva na “dubokoj” metonimiji koja je primjenjiva na pojedinog
člana razreda kada se uzima za model cijelog razreda. U partitivnoj restriktivnoj modifikaciji
cjelina se rabi umjesto jednog aspekta ili sklopa osobina, odnosno jednog dijela, što dovodi
do figurativne reklasifikacije referenta kao razreda različitih pojedinaca koje se može kontrastirati
u istoj rečenici.
Ključne riječi
referencijalna metonimija; reklasifikacija vlastitih imena kao općih imenica; partitivna restriktivna modifikacija; paragon
Hrčak ID:
31337
URI
Datum izdavanja:
30.9.2003.
Posjeta: 2.520 *