Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.3935/zpfz.75.6.5
Iusiurandum i odgovornost za evikciju u dokumentarnoj praksi fiducije
Tomislav Karlović
orcid.org/0000-0003-1846-1318
; Faculty of Law, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sažetak
Vjerovnici u rimskim trgovačkim odnosima već su se potkraj Republike u velikoj mjeri oslanjali na stvarnopravna sredstva osiguranja, fiduciju i pignus. Njihova je uporaba potvrđena sačuvanim tablicama iz 1. stoljeća. Među tablicama koje bilježe fiducijarne prijenose vlasništva (fiducia cum creditore), dvije od njih, mancipatio Pompeiana i Tabula Herculanensis 65, u svome početnom dijelu sadržavaju zakletvu kojom se potvrđuje da predmet pripada samo i isključivo dužniku te da nije opterećen pravima trećih. U slučaju potonje tablice zakletva (iusiurandum) je položena per Iovem et numina deorum et genium Neronis Claudi Caesaris Augusti. Uzimajući u obzir prijašnja istraživanja o ulozi zakletvi, u radu se ispituju svrha i učinci takve zakletve pri sklapanju ugovora (izvanprocesno), kako u odnosu na primjenjivost actio fiduciae contraria glede odgovornosti za evikciju tako i s obzirom na pozivanje u zakletvi na carev genius, uz Jupitera i numina deorum. Ove se zakletve također uspoređuju s onima zabilježenima u Tabulae Pompeianae Sulpiciorum 54, 63 i 68 te s njihovom funkcijom.
Ključne riječi
fiducia; fiducia cum creditore; iusiurandum; , genius Caesaris; odgovornost za evikciju
Hrčak ID:
345029
URI
Datum izdavanja:
2.3.2026.
Posjeta: 261 *