Bogoslovska smotra, Vol. 69 No. 1, 1999.
Izvorni znanstveni članak
Inkarnacijska i eklezijalna dimenzija perihoreze
Ciril Sorč
Sažetak
Budući da je ljubav bit ili narav Boga, a život izraz te ljubavi, samo je po sebi razumljivo da je u Bogu samom prostor ostvarivanja i primjene perihoretskih zakonitosti. U Bogu je različitost koja se upravo zbog bitno sjedinjujuće naravi ljubavi ne raspada na mnoštvo. Ta eminentno Božja unutarnja stvarnost otkriva se i daruje u ekonomiji spasenja. Stoga je ekonomijsko Trojstvo, kako to tvrdi Karl Rahner, također imanentno Trojstvo i obratno. To je temeljna stvarnost vjernosti Boga samome sebi. Tu istovjetnost Boga teologija pokušava izricati na osnovi Božjega silaska na svijet koji je stvorio. Silaskom Bog biva dostupan. Zato ne polazimo od ideje o Bogu već od konkretno otkrivenoga Isusa Krista, koji uspostavlja to slaganje, identitet imanentnog i ekonomijskog Trojstva. Odnos koji povezuje Sina s Ocem koji ga je poslao i s Duhom kojega prima i šalje, otkriva odnos koji odgovara odnosima u dubini božanskoga života. Svaka apstraktna hipoteza o Presvetom Trojstvu u njoj samoj i njenom zamišljenom djelovanju za nas pada pred činjenicom konkretnosti događaja Isusa Krista. Otkako je Bog u Isusu Kristu postao »Bog s nama«, Emanuel, u njemu prepoznajemo božanski život. Krist je najsavršeniji objavitelj Boga čovjeku i jedini posrednik između nas i Boga; On je perfectus communicator. Budući da je Krist »objavio samoga sebe«, On je ponovno povezao čovjeka s Bogom i ljude među sobom, te tako uspostavio communicatio i communio i na razini stvorenja.
Perihoretski odnosi odvijaju se u Duhu Svetome. U njemu se ostvaruju trinitarna i kristološka perihoreza, On je taj koji tu perihorezu ostvaruje na ljudskoj i međuljudskoj razini. Još više, On će dovršiti onu eshatološku perihorezu u kojoj će Bog biti sve u svemu. Ako kristološka perihoreza predstavlja uvođenje i realizaciju trinitarne perihoreze u svijetu, onda je pneumatološka perihoreza širenje te perihoreze po svijetu.
Trinitarna se perihoreza u ekonomiji spasenja na poseban način nastavlja u Crkvi, tako da smo slobodni govoriti o eklezijalnoj perihorezi. »Na taj način, poslanje Crkve nije dodatak poslanju Krista i Duha Svetoga, nego mu je sakrament: cijelim svojim bićem i u svim svojim članovima Crkva je poslana da navješćuje i svjedoči, da ostvaruje i širi tajnu zajedništva Svetoga Trojstva« (KKC 738).
Ovu sam raspravu koncipirao kao osnovu ili polazište za perihoretsku antropologiju. Već iz ovdje napisanoga otkrivamo da je Božja objava, priopćavanje, silazak među ljude, jednom riječju: otkupljenje, neke vrste »prevođenje«, nastavak božanskoga života na razini stvorenoga djela.
Ključne riječi
Trojstvo; Isus Krist; Duh Sveti; perichoresis; communicatio; communio; perihoretska antropologija
Hrčak ID:
31516
URI
Datum izdavanja:
29.9.1999.
Posjeta: 1.869 *