Pregledni rad
https://doi.org/10.17234/SocEkol.35.1.3
Kolapsi pred nama: temelji za sociologiju kolapsa
Branko Ančić
orcid.org/0000-0003-1438-2647
; Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
Sažetak
Kolaps je dugo bio predmet proučavanja u arheologiji, povijesti i ekologiji, no sociologija ga još uvijek nije sustavno obradila kao zaseban društveni proces. Ovaj rad postavlja temelje za sociologiju kolapsa sintetizirajući glavna teorijska tumačenja—od ekološkog determinizma i civilizacijskih ciklusa do sistemske teorije, teorije rizika i teorije akceleracije—te redefinira kolaps kao dezintegraciju društvenih činjenica, legitimiteta i kolektivnih kapaciteta. Umjesto da se kolaps promatra kao iznenadno nastalo konačno stanje, on se konceptualizira kao višedimenzionalan proces sistemske transformacije koji uključuje materijalno propadanje, gubitak i reorganizaciju. U radu se izdvaja šest međusobno povezanih socioloških dimenzija kolapsa: (1) sistemska transformacija i rekonfiguracija institucija; (2) gubitak materijalnih, kulturnih i afektivnih svjetova; (3) erozija kolektivnog kapaciteta za održavanje ključnih društvenih funkcija; (4) relacijska i višerazinska međuovisnost kriza; (5) normativne i političke nejednakosti koje određuju tko doživljava kolaps, a tko postiže otpornost; te (6) potreba za refleksivnom i javnom sociologijom koja se angažira u diskursu kolapsa kao dijagnostičkoj i građanskoj praksi. Smještajući kolaps u šire rasprave o otpornosti, planetarnim granicama i pravednosti, vidljivo je da kolaps, u negativnom obliku, razotkriva krhkost društvenih činjenica koje tvore kolektivni život. Sociologija kolapsa stoga pokazuje kako društva interpretiraju i reagiraju na sistemske krize—te kako se mogućnosti obnove, solidarnosti i moralne rekonstrukcije pojavljuju usred dezintegracije.
Ključne riječi
kolaps; otpornost; sistemski rizik; nejednakost; javna sociologija
Hrčak ID:
346972
URI
Datum izdavanja:
6.5.2026.
Posjeta: 0 *