Izvorni znanstveni članak
Bičevalački običaji u kaštelu Svetvinčenat nakon Uskočkoga rata 1615.–1617. (Prilog promišljanju socijalno-religioznih pokreta u Istri tijekom XVII. stoljeća)
Alojz Štoković
Sažetak
Premda se situacija na istarskom poluotoku iz raznih razloga iskazuje kriznom već više stoljeća, za uskočki se "Uskočki rat" 1615.-1617. može reći da je "kruna svih nesreća". Na temeljitoj provjeri našli su se svi segmenti istarskoga društva, uključujući sve duhovne i materijalne aspekte kao i razine. Socijalni odnosi, civilni i crkveni ustroj, gospodarska struktura, moralne vrijednosti itd. Sve to prolazi kroz duboku krizu iz koje se pokušava naći izlaza. Svetvinčentska flagelantska inicijativa, u Grimanijevoj istarskoj gospoštiji, predstavlja samo jedan od simboličnih pokušaja u iznalaženju izlaza iz višegodišnjeg beznađa. Godine 1619., dana 10. lipnja, kroz preustrojenu bratovštinu Sv. Roka i Sv. Sebastijana, instaliran je specifičan projekt duhovno-socijalnog angažmana. Na poticaj crkvenih vlasti i uz potporu civilnih, vjerojatno i same obitelji Grimani, kroz bratovštinski oblik aktivnosti uveden je u javni život kaštela Svetvinčenat bičevalački običaj. Bio je to izravan i radikalan odgovor na postojeće stanje, sličan onome u XIII. ili XIV. stoljeću u Europi. Iako regule ove laičke udruge od svojih članova zahtijevaju gotovo asketski način života i intenzivni socijalni angažman, ubrzo se priključilo 75 ljudi. U gospoštiji koju neprestano pritišće nedostatak ljudstva, koje jedva da doseže brojku 500, i to u najboljem slučaju, ovo je nevjerojatan broj ljudi. Još više od toga govori činjenica da su njeni aktivni članovi kapetan u kaštelu Franjo Corellio, kancelar Ivan Jakov Comia i nadžupnik Dominik Bertino. Njihova nazočnost u udruzi garantirala je i konačni uspjeh cijelom projektu. Vidjeti zajedno običnog smrtnika i upravitelja gospoštije, njegove najbliže suradnike, župnika i druge, obučene u kostrijet i bosonoge kako u noćnim procesijama zanosno zazivaju božju pomoć, uistinu je bilo impresivno. Bila je to zadovoljština Svevišnjemu za sve ljudske grijehe i nakana da se izmoli njegova milost za sve ljude u kaštelu, te da se zlo otjera što dalje. Nažalost u takvoj revnosti katkad nije bilo moguće kontrolirati kolektivne psihoze. Miješale su se iluzije i stvarnost, frustracije i bolesti, strahovi i zebnje. U tim okolnostima je 25. veljače 1632. "coram publice", na trgu, spaljena Marija Radislović, tragična stanovnica Svetvinčenta, izdomnica iz Zadra koja je tjerana nesrećom, umjesto "obećane zemlje" u Istri doživjela jezivu smrt. Izgorjela je u ognju kao vještica, kao simbol svih zala, ali i kao trajni spomen na jedno sumorno vrijeme istarske prošlosti.
Ključne riječi
Pula; društvena povijest; služinčad; kućna posluga; matične knjige; društveni život
Hrčak ID:
350779
URI
Datum izdavanja:
31.12.2003.
Posjeta: 0 *