Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.2478/cjf-2026-0014

Ribnjaci kao pokazatelji slatkovodne akvakulture u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj Hrvatskoj: Preliminarni povijesni pregled

Matija Pofuk ; Ministry of Agriculture, Forestry and Fisheries, Directorate of Fisheries, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb, Croatia *

* Corresponding author.


Full text: english pdf 1.284 Kb

page 149-177

downloads: 0

cite


Abstract

Slatkovodna akvakultura u Europi ima tradiciju dulju od 1.000 godine, pri čemu se njezin razvoj prvenstveno temeljio na uzgoju šarana u ribnjacima. Tijekom srednjeg vijeka, crkveni redovi i aristokracija imali su ključnu ulogu u izgradnji i upravljanju ribnjacima, kao i u kontinuitetu i širenju uzgojnih i upravljačkih praksi. Povijest slatkovodne akvakulture na području današnje Hrvatske nije sustavno istražena, a ključni aspekti, uključujući njezine početke, prostornu rasprostranjenost, društvene aktere, svrhu, uzgojne i upravljačke prakse te uzgajane vrste, i dalje su nedovoljno poznati. Ovaj rad temelji se na analizi širokog sadržaja povijesnih izvora, uključujući arhivsko, statističko i normativno gradivo, s ciljem utvrđivanja vremenske i prostorne rasprostranjenosti ribnjaka. Ribnjaci se pritom koriste kao indikator slatkovodne akvakulture te se analiziraju interdisciplinarnim pristupom koji uključuje i arheozoološke dokaze, kako bi se rekonstruirao razvoj slatkovodne akvakulture u Hrvatskoj tijekom srednjeg i ranog novog vijeka. Rezultati upućuju na to da se postojanje ribnjaka može pratiti najranije od 11. stoljeća, pri čemu su crkvene institucije predstavljale najranije društvene skupine uključene u njihovu izgradnju i posjedovanje, nakon čega slijedi plemstvo. Tijekom srednjeg vijeka proizvodnja ribe u ribnjacima prvenstveno je služila zadovoljavanju prehrambenih potreba crkve i plemstva, dok se u ranom novom vijeku pojavljuju naznake tržišno usmjerene proizvodnje. Podaci o uzgojnim i upravljačkim praksama su oskudni, ali omogućuju djelomičnu rekonstrukciju proizvodnih i organizacijskih obrazaca. Podaci o uzgajanim vrstama riba također su ograničeni, no među najčešće spominjanim vrstama ističu se šaran, štuka, linjak i zlatni karas. Glavno ograničenje ovog preliminarnog istraživanja proizlazi iz oslanjanja na opće administrativne i pravne izvore te nedostatka sustavne analize arhivskog gradiva vezanog uz plemićke obitelji, crkvene redove i drugih crkvenih institucija, što upućuje na potrebu za daljnjim istraživanjima temeljenima na širem sadržaju izvora.

Keywords

Ribnjaci, Hrvatska, Srednji vijek, rani Novi vijek, Uzgoj ribe, Šaran

Hrčak ID:

351064

URI

https://hrcak.srce.hr/351064

Publication date:

15.9.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 0 *