Sažetak sa skupa

Odlaganje osteoida prilikom cijeljenja periapeksne lezije prikazano vitalnom bojom

A. Horvat
M. Kovačević
S. Bešlić
D. Kuiš
D. Šnjarić

Sažetak

Svrha je istraživanja bila kvantitativno i kvalitativno opisati odlaganje osteoida prigodom cijeljenja periapeksnih lezija na psećim zubima nakon dvije različite endodontske terapije.
Periapeksne lezije inducirane su na zubima šest pasa mješanaca trepanacijom i izlaganjem pulpe okoliki usne šupljine 35 dana. Životinje su nasumice podijeljene u dvije skupine. Sedamnaest korijenskih kanala instrumentirano je do apeksne delte crown-down tehnikom uporabom ProFile® NiTi rotirajućih instrumenata te napunjeno Thermafill® gutaperkama i Topseal cementom (skupina 1). U 2. skupini 20 je korijenskih kanala instrumentirano tehnikom kontrolirane preinstrumentacije do duljine određene elektroodontometrijski apeks-lokatorom EED11 (Struja, Zagreb, Hrvatska). Zubi su napunjeni Thermafillom ® do duljine 2mm kraće od radne duljine, a pristupni kaviteti svih zuba ispunjeni su amalgamom. U objema skupinama duljina kanalnoga punjenja potvrđena je radiološki. Istog je dana po jedna životinja iz svake skupine primila intrtaperitonealnu injekciju vitalne boje Procion Brilliant Red H8-BS (ICI Organics, Providence, R.I., USA). Životinje su žrtvovane 35 dana nakom endodontske terapije. Nedemineralizirani i neobojeni rezovi debljine 5-7 µm analizirani su s pomoću fluorescentnoga mikroskopa. Histomorfometrijski indeksi (površina osteoida i debljina osteoida) mjereni su s pomoću svjetlosnoga mikroskopa i računalnoga programa ISSA (Vams, Zagreb, Hrvatska) na rezovima obojenim Toluidinskim modrilom te je napravljena usporedba s kvalitativnom raščlambom preaparata vitalne boje.
Pod UV svjetlom najčešće su se vidjele fluorescentne crte vitane boje koje označavaju granicu novostvorene kosti. Te su crte bile brojnije, jačeg intenziteta i udaljenije od površine resorbirane kosti u skupini 2. Samo u skupini 2 mogle su se vidjeti i fluorescentne trabekule i dvostruki prstenovi oko Haversovih kanala. Debljena osteioda bila je znatno veća u skupini 2 (skupina 1:15,62 µm ± 7,41; skupina 2: 16,26 µm ± 6,46; p < 0,001) kao i površina osteoida (skupina 1: 10,34 % ± 11,60; skupina 2: 33,21 % ± 21,43; p < 0,001). Za statističu raščlambu upotrijebljen je Mann-Whitney U test. Brojna područja fluorescencije te veća debljina i površina osteoida potvrđuju veće lučenje koštanoga matriksa u skupini 2.

Ključne riječi

Hrčak ID:

3270

URI

https://hrcak.srce.hr/3270

Datum izdavanja:

15.9.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.974 *