Natura Croatica, Vol. 17 No. suppl. 2, 2008.
Ostalo
Amoniti gornjeg skita iz Muća (Dalmacija, Hrvatska)
Vladimir Golubić
; Prirodoslovni muzej u Splitu, Poljana kneza Trpimira 3, HR-21000 Split
Sažetak
Na širem području sela Muć u srednjoj Dalmaciji (Hrvatska) sakupljene su dvije bogate zbirke gornje skitskih amonita. Prvu zbirku sakupio je krajem devetnaestog stoljeća fra Josip Marko Malić, profesor Franjevačke gimnazije u Sinju. Ta zbirka deponirana je u Naturhistorisches Museum, Wien. Malićevu zbirku taksonomski je obradio Ernst Kittl objavivši 1903. monografski rad. Kittlove taksonomske postavke kasnije su uvelike revidirane, neke s razlogom, a neke bez argumenata. Drugu zbirku sakupio je, uz značajne prekide u kolekcionarskom radu, autor u periodu 1982-2003. Deponirana je u Prirodoslovnom muzeju u Splitu. Dio je sakupljen ranije. Taj dio, uključujući i materijal sa sjevernodalmatinskih lokaliteta, poklonjen je prije više godina Geološko–paleontološkom muzeju u Zagrebu. U međuvremenu Geološko–paleontološki muzej postao je odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Materijal iz Muća deponiran u Prirodoslovnom muzeju u Splitu mnogo je bogatiji vrstama i očuvanim primjercima. Nova zbirka sakupljena je uz biostratigrafsku kontrolu. Bogat fond terenskih podataka omogućio je bolji uvid u raznolikost amonitne faune lokaliteta Muć, te taksonomsku obradu. U Prirodoslovnom muzeju u Splitu u zbirci se nalazi četiri tisuće četiri stotine šezdesetsedam inventiranih primjeraka, od čega je klasificirano četiri tisuće dvije stotine devedestjedan, tj. neklasificiranih ima 4%. Dominantni životni oblici (ekotipovi) su tiroliti, dinariti i carnioliti. Česte vrste zastupljene su infraspecijskim oblicima. U zbirci je zastupljeno šezdeset vrsta od kojih trideset i jedna nova, te još jedna nova povrsta. Postavljena su dva nova podroda: Visovacites u rodu Tirolites i Muchites u rodu Carniolites. Osim toga u zbirci se nalazi malo unikatnog oštećenog materijala koji ukazuje na mogućnost traženja na terenu, u biostratigrafski odre|enim fosilnim faunama, još sedamnaest vrsta. Moguće je procijeniti da se u zbirci nalazi oko šezdeset i pet vrsta. Ovisno o kriterijima vrednovanja unikatnih primjeraka ili grupa malog broja primjeraka dobio sam dva rezultata: šezdeset i šezdeset i četiri. Imajući u vidu da se pojavljuju rijetki ekstremni infraspecijski oblici, te da često dijagenetske deformacije određuju morfološke karakteristike u mjeri koju nisam smio zanemariti, zasad se broj šezdeset čini realniji. Oko četrnaest vrsta je zastupljeno s dva do četiri primjerka, deset s pet do deset primjeraka, petnaest s više od deset primjeraka, sedam s više od stotinu primjeraka, a ostalo su unikati. Očuvanost fosilnog materijala mnogo je bolja nego u sličnim zbirkama. Nova zbirka omogućila je približavanje populacijskom konceptu istraživanja. U središtu pozornosti nalazi se vrsta. Biostratigrafski horizonti i zone definirani su populacijama karakterističnih vrsta amonita. Veliki problem – dijagenetski oštećeni fosili, rješavan je sakupljanjem velike količine građe, te valjanim postupkom prepariranja. Glavni dio likovne opreme sastoji se od fotografija dvije stotine devedeset i osam primjeraka amonita i stotinu i šezdeset dijagrama suturnih linija.
Ključne riječi
Hrčak ID:
38682
URI
Datum izdavanja:
31.12.2008.
Posjeta: 2.031 *