Medicina, Vol. 45 No. 2, 2009.
Pregledni rad
Dijabetička retinopatija – patogeneza i klinička slika
Snježana Kaštelan
orcid.org/0000-0002-3983-1157
; Klinika za oftalmologiju, Opća bolnica Sveti duh, Zagreb, Hrvatska
Martina Tomić
; Odjel za oftalmologiju, Klinika za dijabetes, endokrinologiju i metaboličke bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Željka Rogulja-Pepeonik
; Odjel za oftalmologiju, Klinika za dijabetes, endokrinologiju i metaboličke bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Višnja Mrazovac
; Klinika za oftalmologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Dijabetička retinopatija najčešća je mikrovaskularna komplikacija šećerne bolesti i jedan od vodećih uzroka novonastale sljepoće radno sposobnih osoba u razvijenim zemljama. Prevalencija retinopatije povećava se s trajanjem šećerne bolesti , a usko je povezana i s
nazočnošću hiperglikemije, hipertenzije, hiperlipidemije, trudnoće, nefropatije i anemije. Budući da se retina smatra metabolički aktivnim tkivom, u patogenezi dijabetičke retinopatije
važnu ulogu imaju različiti biokemijski, imunološki i nasljedni mehanizmi. Patofiziološke odlike dijabetičke retinopatije su poremećaj autoregulacije retinalnog krvotoka uslijed gubitka pericita,
oštećenje unutarnje krvno - retinalne barijere, zadebljanje bazalne membrane kapilara te oštećenje i proliferacija endotelnih stanica. Karakteristične kliničke promjene posljedica su četiriju procesa: formiranja mikroaneurizmi, povećanja propusnosti krvnih žila, okluzije kapilara te neovaskularne i fibrozne proliferacije. Prema kliničkoj slici dijabetička retinopatija dijeli se na neproliferativnu i proliferativnu. Dijabetička makulopatija predstavlja nazočnost edema s tvrdim eksudatima (fokalna, difuzna, eksudativna) ili ishemije (ishemična makulopatija) u makularnom području, a može biti pridružena i neproliferativnoj i proliferativnoj dijabetičkoj
retinopatiji. Glavni uzroci gubitka vida u bolesnika sa šećernom bolesti su dijabetička makulopatija i proliferativna dijabetička retinopatija. Dijagnoza dijabetičke retinopatije i makulopatije
postavlja se pregledom očne pozadine, nakon širenja zjenica, direktnom ili indirektnom oftalmoskopijom, fotografijama fundusa u boji, fluoresceinskom angiografijom, optičkom koherentnom
tomografi jom i ostalim metodama. Redovitim oftalmološki pregledi svih bolesnika sa šećernom bolesti imaju važnu ulogu u ranom otkrivanju i pravovremenom liječenju bolesti kojima je cilj sprječavanje sljepoće.
Ključne riječi
dijabetička retinopatija; dijagnostika; klinička slika; patogeneza
Hrčak ID:
38808
URI
Datum izdavanja:
1.6.2009.
Posjeta: 3.842 *