Izvorni znanstveni članak
Crkva između dviju oprečnih nostalgija
Željko Mardešić
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Sve su religije svijeta u svojoj srži nostalgične jer se žele što
više približiti iskonskom svetom vremenu u kojemu je prema
njihovu vjerovanju na zemlji vladao savršeni red, potpuna ljudska
sreća i blizina božanstava, neka vrst dakle zemaljskog Edena. Za
razliku od tih religija, kršćanstvo smatra da se glavni nadpovijesni
i povijesni događaj odigrao u sredini vremena, a ne na njegovu
početku: u Božjem utjelovljenju u doba rimskog zauzeća Palestine.
Zato se kršćanstvo okreće sjećanju u euharistijskom slavlju
molitvom "Ovo činite meni na spomen". No osim te nostalgije stvara
se u kršćanstvu jedna druga i oprečna nostalgija: ona koja se sjeća
svjetovne moći državne Crkve izrasle iz konstantinova naslijeđa,
posuđujući mu pravo, ustroj i ideologiju. A upravo će se te dvije
nostalgije dijalektički smjenjivati u povijesti od početka kršćanstva
do današnjih dana. Drugi je vatikanski koncil htio nadmašiti taj
dualizam, odmaknuvši se od svake zemaljske moći i potpadanja
pod utjecaj države. Ipak, sukob se dviju nostalgija nastavlja,
premda u drugim oblicima i iskazima, pa je svaki kršćanin najprije
u sebi pozvan razriješiti to dvojstvo u korist Krista, a protiv svake
svjetovne moći.
Ključne riječi
Hrčak ID:
39046
URI
Datum izdavanja:
21.6.2001.
Posjeta: 1.687 *