Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Kompleksnost glasa/zvuka u poeziji Williama Wordswortha

Martina Domines Veliki orcid id orcid.org/0000-0002-3785-7177 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: engleski pdf 1.069 Kb

str. 171-190

preuzimanja: 370

citiraj


Sažetak

Danas kritika pitanju jezika u poeziji Williama Wordswortha pristupa kroz proučavanje
razlike unutar i između pisanog i govornog diskursa. Iako je Worsdworth bio fasciniran
svim oblicima pisanoga jezika, on je nezaobilazno i pjesnik govora, «čovjek koji se obraća
ljudima» (Predgovor Lirskim baladama iz 1800) koji na drugačiji način doživljava zvukove
i glasove iz svoje okoline. Raznolike pojavnosti zvukova/glasova kao metonimijskih supstitucija govoru nisu samo okvir u koji Wordsworth smješta izraze sebstva, već dinamična
snaga koja oblikuje i stvara pjesnikovo «ja».
Rad analizira neke od najboljih Wordsworthovih pjesama, kao što su Preludij, Oda nagovještajima besmrtnosti iz uspomena na rano djetinjstvo, Stihovi sastavljeni nekoliko milja iznad opatije Tintern, Odlučnost i samostalnost, kako bi proniknuo u Wordsworthovo
oblikovanje pjesničkog «ja» od djetetovog tihog iščitavanja «duboke vječnosti», gdje se
njegovi «bezvučni dijalozi» ne odnose na odsutnost glasa već ukazuju na uspostavljanje
«komunikacije, govora lišenog glasa, jezika lišenog govora» (Warminski 23), pa sve do
sebstva pjesnika-proroka koji čuje onaj glas kojeg drugi nisu svjesni – glas siromašnih i obespravljenih u jeku Francuske revolucije.

Ključne riječi

jezik, zvuk/glas, individualno naspram društvenog ja, zavjet između uma i prirode

Hrčak ID:

40449

URI

https://hrcak.srce.hr/40449

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 899 *