Skoči na glavni sadržaj

Recenzija, Prikaz slučaja

SCHWANKE AUS MÜNDLICHER UBERLIEFERUNG, Authentische Tonaufnamen 1952—1970 von JOHANNES KÜNZIG und WALTRAUT WERNER, Kommentare HANNJOST LIXFELD, Veröffentlichungen aus dem Volkskunde-Tonarchiv Freiburg des Instituts für ostdeutsche Volkskunde, Freiburg im Bresgau 1973, 118 str. +3 gramofonske ploce.

Ljiljana Marks ; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb


Puni tekst: hrvatski pdf 199 Kb

str. 155-156

preuzimanja: 334

citiraj


Sažetak

U prikazu ove knjige pođimo najprije od pojma »švank«, za koji u hrvatskom jeziku nema određenog termina, već je uvriježen naziv šaljiva narodna pripovijetka, »a uz to i specifični lokalni nazivi: pričice, šale, do-sjetke, pošalice, pošurice, surke, smje-šice, špajsi, sklapalice, naklapalice, prkolice, gačice, gonečice, rugalice i dr.« (M. Bošković-Stulli, Usmena književnost kao umjetnost riječi, Zagreb 1975, str. 139). Isto tako »pojam šaljive pripovijetke nije stilski, strukturalno ni tematski jedinstven, on obuhvaća komično, satirično, parodijski burlesk-no intonirane tradicionalne narodne pripovijetke s više ili manje razvijenom fabularnom osnovom« (n. d., str. 139). Max Luthi smatra da švank nije posebna vrsta, već jedna od mogućnosti razumijevanja svake pojedine vrste. Slijedeći tu misao, on određuje posebno švank-legendu, švank-bajku, švank-predaju itd.

Ključne riječi

Hrčak ID:

40476

URI

https://hrcak.srce.hr/40476

Datum izdavanja:

8.6.1977.

Posjeta: 845 *