Pregledni rad

Liječenje pneumonija iz opće populacije

Ilija Kuzman
Ivan Puljiz
Neven Tudorić

Sažetak

Etiološka dijagnostika pneumonija izuzetno je teška i komplicirana, pa se smjernice za liječenje temelje na empirijskom izboru antibiotika. Danas je općeprihvaćen stav da u inicijalnom empirijskom liječenju treba primijeniti antibiotik koji dobro djeluje na Streptococcus pneumoniae i na atipične uzročnike. Za ambulantno liječenje preporučuju se novi makrolidi (azitromicin, klaritromicin), doksiciklin ili respiratorni fluorokinoloni, a za hospitalizirane bolesnike beta-laktamski antibiotik, odnosno kombinacija s makrolidom ili monoterapijski fluorokinolonski antibiotik s dobrim učinkom na S. pneumoniae. Liječenje težih pneumonija u bolnici se započinje parenteralnom primjenom antibiotika, a nakon stabilizacije stanja bolesnika prelazi se na peroralnu primjenu (switch therapy). Respektirajući brojne čimbenike koji utječu na zbrinjavanje pneumonija u nas, uključujući već tradicionalno kliničko razvrstavanje pneumonija na bakterijske i atipične, za učinkovito i racionalno liječenje treba prihvatiti vlastite smjernice na nacionalnoj razini. U
načelu, bolesnike mlađe od 65 godina, bez kroničnih poticajnih
bolesti, s kliničkom dijagnozom bakterijske pneumonije treba liječiti ambulantno, peroralnom primjenom beta-laktamskih antibiotika (amoksicilin, amoksicilin s klavulanskom kiselinom, 2. generacija cefalosporina), a makrolidima ako je riječ o atipičnoj pneumoniji. Respiratorne fl uorokinolone treba primijeniti u bolesnika s težim oblikom bolesti, s težim poticajnim stanjima te ako postoji dovoljno podataka o infekciji rezistentnim sojem pneumokoka. Bolesnike starije od 65 godina i mlađe s poticajnim stanjima u pravilu treba hospitalizirati, a najčešće zahtijevaju parenteralnu primjenu antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson), katkad u kombinaciji s makrolidom. Monoterapijska alternativa jest primjena moksifl oksacina. U većine bolesnika moguć je prijelaz s parenteralnog na peroralni oblik primjene lijeka, najčešće 48 do 72 sata nakon početka liječenja. Bolesnike koji zahtijevaju zbrinjavanje u jedinici intenzivne skrbi treba liječiti intravenskom primjenom betalaktamskog antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom,
ceftriakson), u pravilu u kombinaciji s makrolidnim antibiotikom
(azitromicin) ili kinolonom (ciprofloksacin, moksifloksacin).

Ključne riječi

pneumonija; liječenje; smjernice; antibiotici

Hrčak ID:

40727

URI

https://hrcak.srce.hr/40727

Datum izdavanja:

15.12.2008.

Posjeta: 6.567 *