Kineziologija, Vol. 38 No. 1., 2006.
Prethodno priopćenje
Longitudinalno istraživanje varijabiliteta kinematičkih parametara skoka u vis jedne hrvatske atletičarke
Iva Blažević
Ljubomir Antekolović
Mladen Mejovšek
Sažetak
Uvod
Primjena kinematičkih mjernih sustava u atleti-ci nezaobilazna je metoda dijagnostike treniranosti sportaša koja omogućuje dobivanje relevantnih informacija o stanju sportaša i tehnici izvođenja sportskih gibanja. Izračunavanjem linearnih i kutnih pomaka te brzina i ubrzanja moguće je dobiti detaljan uvid u tehniku gibanja, što može biti značajna komponenta praćenja, programiranja i kontrole procesa treninga u različitim atletskim disciplinama.
Skok u vis može se strukturalno podijeliti na fazu zaleta, odraza, leta i doskoka, a u okviru tih faza analiziraju se kinematičke veličine i parametri koji su bitni za efikasnost gibanja. U posljednjih nekoliko godina jedna vrhunska hrvatska skakačica u vis postigla je zapažene rezultate na svjetskoj razini, a kako bi se istražila pozadina postignuća uspješnih rezultata sustavno je promatrano sedam skokova na različitim visinama skoka u vis u razdoblju od tri godine. Stoga se ovo istraživanje temelji na longitudinalnom praćenju kinematičkih parametara i njihovih promjena u analiziranim skokovima, pri čemu se nisu uzele u obzir promjene antropoloških obilježja (osim tjelesne visine i mase tijela) ni ostali aspekti trenažnog procesa koji, zasigurno, utječu na ukupnu motoričku efikasnost skoka. Cilj ovog longitudinalnog istraživanja bio je utvrditi osnovne kinematičke parametre skoka u vis, kao i utjecaj promjena osnovnih kinematičkih parametara na visinu skoka te utvrditi varijabilitet kinematičkih parametara u promatranom razdoblju.
Metode
Subjekt ovog istraživanja jedna je vrhunska hrvatska skakačica u vis. Za potrebe ovog istraživanja analizirano je sedam skokova snimljenih u razdoblju od 19. veljače 2000. godine do 7. ožujka 2003. godine. Video zapisi, potrebni za kinematičke analize, prikupljeni su i zaprimljeni pomoću dvije digitalne video kamere JVS DVL 9800, frekvencije 60 Hz, na šest natjecanja i trening natjecanja. Istraživanje je obuhvatilo analizu 25 kinematičkih parametara koji se najčešće koriste u istraživanjima tehnike skoka u vis. Kinematički podaci su prikupljeni i izračunati prema standardima procedure APAS (Ariel Performance Analysis System). Podaci su obrađeni programskim paketom Statistica for Windows 7.0.
Rezultati
U radu su prikazani osnovni deskriptivni parametri 25 kinematičkih parametara sedam analiziranih skokova u vis, vrijednosti visine i mase tijela pri svakom mjerenju, korelacije svih kinematičkih parametara s visinom skoka te vrijednosti osnovnih kinematičkih parametara u svim analiziranim skokovima.
Da bi se utvrdili osnovni kinematički parametri skoka u vis, odnosno kinematički parametri koji imaju najveću povezanost s visinom skoka, izračunate su korelacije prosječnih vrijednosti kinematičkih parametara iz svih mjerenja s visinom skoka. Osnovni kinematički parametri jesu: visina leta težišta tijela (H2), vertikalna brzina težišta tijela na kraju odraza (VVETO), visina kukova iznad letvice (HHIP), kut odraza (ANTO), trajanje odraza (DTO), kut ulaska u odraz (ANETO), maksimalna visina težišta tijela u trenutku prelaska preko letvice (CGMAX), horizontalna brzina težišta tijela pretposljednjeg (drugog) koraka zaleta (HV2RU).
Rasprava i zaključak
Dobiveni rezultati potvrđuju dosadašnje spoznaje o povezanosti dobivenih osnovnih kinematičkih parametara s visinom skoka te ukazuju na to kako uspješnost skakača u vis nedvojbeno ovisi o brzini zaleta, izvođenju odraza te optimalnoj trajektoriji leta. Vrijednosti rezultata nekih kinematičkih parametara povećavaju se s povećanjem visine skoka, dok se vrijednosti rezultata drugih kinematičkih parametara smanjuju s povećanjem visine skoka. Osnovni kinematički parametri koji se povećavaju s povećanjem visine skoka jesu: visina leta težišta tijela (H2), vertikalna brzina težišta tijela na kraju odraza (VVETO), visina kukova iznad letvice (HHIP), kut odraza (ANTO), maksimalna visina težišta tijela u trenutku prelaska preko letvice (CGMAX) i horizontalna brzina težišta tijela pretposljednjeg (drugog) koraka zaleta (HV2RU), dok se vrijednosti kinematičkih parametara trajanje odraza (DTO) i kut ulaska u odraz (ANETO) smanjuju s povećanjem visine skoka.
Analizom kinematičkih parametara svih skokova utvrđeno je da vrijednosti rezultata svih kinematičkih parametara variraju s povećanjem visine skoka. Kinematički parametri koji imaju najveći varijabilitet rezultata s obzirom na visinu skoka jesu: duljina drugog (pretposljednjeg) koraka zaleta (SD=18,90), udaljenost težišta tijela od ravnine letvice pri postavljanju odrazne noge (SD=15,24), udaljenost odra-za (prstiju) od ravnine letvice (SD=11,78) i dužina posljednjeg koraka zaleta (SD=11,11). Najmanji varijabilitet rezultata ima kinematički parametar trajanje odraza, odnosno vrijeme kontakta odrazne noge s podlogom, na što ukazuje vrijednost standardne devijacije koja iznosi tek 0,007. U razdoblju tijekom kojega su prikupljeni analizirani skokovi, ispitanica je izvela veliki broj iteracija skoka u vis u trenažnom procesu, kao i velik broj skokova u natjecateljskim uvjetima, što je zasigurno utjecalo na razvoj tehnike skoka u vis. U tom razdoblju došlo je do promjene tjelesne mase i visine tijela, što je vjerojatno utjecalo i na promjene ostalih antropoloških karakteristika.
S obzirom na dobivene rezultate, istraživanje bi bilo dobro ponoviti na većem uzorku ispitanika i većem broju skokova na različitim visinama.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4118
URI
Datum izdavanja:
30.6.2006.
Posjeta: 5.458 *