Kineziologija, Vol. 37 No. 1., 2005.
Izvorni znanstveni članak
Efekti sprinterskog i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca
Goran Marković
Igor Jukić
Dragan Milanović
Dušan Metikoš
Sažetak
Uvod
Tijekom posljednjih desetljeća znatan napor trenera i istraživača bio je usmjeren na utvrđivanje optimalnih metoda treninga namijenjenih razvoju jakosti, snage te natjecateljskih kvaliteta. Trenutno se u te svrhe najčešće koriste: 1) trening s velikim opterećenjima (75-90% od maksimalnoga), 2) trening s malim i umjerenim opterećenjima (30-60% od maksimalnoga) eksplozivnoga karaktera i 3) pliometrijski trening. Ovamo svakako ubrajamo i sprinterski trening, no ta metoda nije bila predmetom proučavanja dosadašnjih istraživanja. Prijašnja istraživanja jasno su pokazala kako trening s velikim opterećenjima dovodi do poboljšanja jakosti, snage i motoričke učinkovitosti putem živčano-mišićnih i morfoloških promjena, dok trening s manjim opterećenjem eksplozivnoga karaktera prvenstveno rezultira živčano-mišićnim adaptacijskim promjenama. Učinci sprinterskoga i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike vježbača malo su poznati. Stoga je temeljni cilj ovog istraživanja analizirati efekte sprinterskog i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike mladih i tjelesno aktivnih muškaraca.
Metode
Ukupno 151 student prve godine Kineziološkog fakulteta dobrovoljno je sudjelovao u ovom istraživanju. Uzorak je abecednim redoslijedom podije-ljen u tri skupine: pliometrijska skupina (PG; n = 50), sprinterska skupina (SG; n = 50) i kontrolna skupina (CG; n = 51). Nije bilo statistički značajnih razlika između grupa na početku eksperimenta ni u jednoj mjerenoj morfološkoj varijabli. Sve tri sku-pine pohađale su redovnu nastavu na prvoj godini studija Kineziološkog fakulteta u trajanju od jednog semestra. Osim toga, grupe PG i SG sudjelovale su u desetotjednom treningu tri puta tjedno po 60 minuta. Grupa PG provodila je pliometrijski trening
- skokovi preko prepona i dubinski skokovi, dok je grupa SG provodila sprinterski trening na dionicama između 10m i 50m. Obje su eksperimentalne skupine na svakom treningu izvodile vježbe maksimalnim intenzitetom. Između petog i šestog eksperimentalnog tjedna napravljena je stanka u treningu u trajanju od tjedan dana radi odmora i oporavka vježbača. Educirani mjeritelji obavili su antropometrijska mjerenja tjedan dana prije početka i tjedan dana nakon završetka 10-tjednog eksperimenta u skladu s uputama Međunarodnog biološkog programa (IBP). Mjereneni su: tjelesna masa, tjelesna visina, opseg natkoljenice, opseg potkoljenice te kožni nabori natkoljenice, potkoljenice, prsa, nadlaktice i leđa. Također su izračunati postotak tjelesne masti (Jackson & Pollock; Siri, 1956), nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase. Opsezi natkoljenice i potkoljenice korigirani su za veličinu kožnih nabora prema metodi Stewarta i suradnika (2002). Veličine promjena u analiziranim morfološkim varijablama između skupina komparirane su analizom varijance (ANOVA) na varijablama razlika (rezultat finalnog mjerenja minus rezultat inicijalnog mjerenja). Razina statističke značajnosti zaključivanja postavljena je na p < 0.05. Efekti treninga unutar svake skupine analizirani su t-testom za zavisne uzorke s korekcijom razine statističke značajnosti Bonferroni (p < 0.0167).
Rezultati
Nije bilo statistički značajnih razlika (p > 0.05) između skupina u veličini promjena ni u jednoj morfološkoj varijabli. Trening sprinta doveo je do statistički značajnog (p < 0.0167) smanjenja tjelesne mase (1%), indeksa tjelesne mase (0.9%), nemasne mase tijela (0.4%) te potkožnog masnog tkiva (6.1%). Nije bilo statistički značajnih promjena (p > 0.0167) u analiziranim morfološkim varijablama u skupinama PG i CG. Valja, međutim, istaknuti kako je veličina promjena u varijablama veličine tijela (tj. tjelesna masa, nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase) generirana sprinterskim treningom relativno mala (0.4-1%).
Rasprava i zaključci
Sveukupno gledajući, rezultati ovog istraživanja pokazuju kako i sprinterski i pliometrijski trening u trajanju od 10 tjedana relativno malo utječu na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca. Naime, nisu utvrđene značajne razlike između eksperimentalnih skupina i kontrolne skupine u veličini promjena analiziranih morfoloških varijabla. Razlog tomu vjerojatno je relativno kratko trajanje eksperimenta (10 tjedana) te homogenost i pozitivna selekcioniranost uzorka ispitanika u području morfoloških obilježja. Ipak, zabilježene su promjene u određenim morfološkim karakteristikama, osobito u skupini SG. Važan i nadasve iznenađujući rezultat ovog istraživanja vezan je uz značajno smanjenje postotka tjelesne masti zabilježen u skupini SG. To je tim više iznenađujuće ako se uzme u obzir da su analizirani ispitanici već na početku eksperimenta imali vrlo nizak postotak tjelesne masti (< 8%). Trend smanjenja postotka tjelesne masti zabilježen je i u skupini PG. Smatramo kako je smanjenje postotka tjelesne masti rezultat prvenstveno povećanja energetske potrošnje koje ispitanici nisu popratili povećanim energetskim unosom. Ukratko, zaključak istraživanja jest kako sprinterski i pliometrijski trening u trajanju od 10 tjedana ograničeno utječu na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4140
URI
Datum izdavanja:
1.7.2005.
Posjeta: 8.919 *