Izvorni znanstveni članak
Gudači kvarteti Sofije Gubaiduline kao pokušaj otvaranja zvukovnog prostora
Swetlana Sarkisjan
; Državni konzervatorij, Yerevan, Armenia
Sažetak
Konceptualnost zvuka u Sofije Gubaiduline srodna je onom konceptualizmu forme koji je već postao tradicijom u smislu prekoračenja granica glazbe i komuniciranja s izvanglazbenom sferom. Pod time se podrazumijeva komuniciranje rječju (literatura), gestom (slikovno predstavljanje), ritualom (dramaturškim strukturiranjem, obojenim projiciranjem zvuka) i sakralnim (religija, teozofija). Izjednačavanjem konceptualizama zvuka i forme skladateljica prepušta vodeću ulogu procesualnom faktoru: dakle, vremensko-strukturnom zgušćivanju i rastezanju, fizikalno-akustičkim promjenama položaja, variranju i temeljitim promjenama tonskoga sloga i timbra.
U gudačim kvartetima Sofije Gubaiduline različiti su načini artikulacije postavljeni u cilju konstrukcije i tvorbe forme na visoko diferenciran način. Pored poznatih rješenja iz škole poljske avangarde (npr. u djelu Polymorphia K. Pendereckog) susrećemo ovdje mnoge nove postupke proizvodnje zvuka "uporabom gudala" ili "neposrednim dodirivanjem žica prstima" (Gubaidulina). Ovi postupci tvore ukupno tri sfere zvukovnoga prostora: ugođenu (temperiranu), neugođenu (netemperiranu) i akustičku sferu, svaku određenu zvučnim bojama (alikvotima i flažoletima). Skladateljica ih je brižno razvila ovisno o njihovim zadaćama u djelu i one postoje podjednako samostalno kao i u međusobnom djelovanju, ukrštenosti i sukobljavanju. Prostorne sfere sudjeluju u protustavljanju svjesnog i nesvjesnog. (Sofia Gubaidulina naziva to neugođenom [netemperiranom] sredinom "u podsvijesti zarobljene polovice zvučnoga bića".) Ne manje je skladateljici važno s pomoću artikulacije postići "da se akustički zvuk pretvori u simbol". "S pomoću jednog drukčijeg tipa dodira" izrađen prijelaz iz jednog običnog zvuka u flažolet, prijelaz iz jednog izražajem opterećenog temeljnog tona u alikvotni ton za Sofiju je Gubaidulinu isto što i neko naglo premještanje "sa zemlje na nebo". Kao prava istočnjakinja ona se zanima za linearnu perspektivu zvučne dinamike koja se rastvara u horizontalno i u vertikalno, a zanima je i transformacijski put (armenski skladatelj Avet Terterjan nazvao ga je "usamljenim" putem) jednoga tona sa svojstvom "da se uzdigne vertikalno i dostigne nebo, odnosno prodre u dušu". Uostalom, i u tome leži jedan od razloga zašto je Sofia Gubaidulina dopustila da u njezinim gudačim kvartetima (no ne i samo u njima) dominira tako visoki zvučni registar.
U vezi s artikulacijom valja još upozoriti na različite načine proizvodnje zvuka na gudačim instrumentima s pomoću izravnog dodira žica prstima, što su ih nadahnule sviračke tehnike na domri i drugim orijentalnim trzaćim glazbalima. Unatoč svim razlikama u konstrukciji, u broju žica i njihovoj udezbi, praktična je primjena tih glazbala u mnogome identična. Usporede li se sviračke tehnike u narodnoj glazbi s onima koje je sama izmislila Sofia Gubaidulina, može se raspoznati cijeli spektar zvukovnoga prostora kako ga ona razumijeva.
Ključne riječi
Hrčak ID:
43617
URI
Datum izdavanja:
1.9.2005.
Posjeta: 1.375 *