Paediatria Croatica, Vol. 53 No. 3, 2009.
Sažetak sa skupa
VRIJEDNOST MR-A I NOVE TEHNIKE SNIMANJA U DIJAGNOSTICI DEMIJELINIZIRAJUĆIH BOLESTI U DJECE
A. Buča
; KBC Split
Sažetak
MR je dijagnostička pretraga koja neinvazivnim putem osigurava dobivanje anatomskih i fizioloških informacija na načelu magnetskog polja, bez uporabe ionizirajućeg zračenja. Poput CT-a i MR se zasniva na računalnom slojevnom slikovnom prikazu tkiva, ali sa znatno boljom kontrastnom rezolucijom, što mu omogućava veću osjetljivost i specifičnost od CT-a u detekciji bolesti bijele tvari mozga. Baš zbog navedenog MR je vodeća metoda izbora,“zlatni standard“, u bolesti bijele tvari, kako u djece tako i u odraslih.
Ubrzanim razvojem novih MR sekvenci i tehnika snimanja: perfussion, diffusion te MR spektroskopije (MRS), koja se bazira na procjeni omjera pojedinih metabolita u mozgu, raste njegova pouzdanost u detekciji patoloških stanja bijele tvari, koje razlikujemo i s obzirom na intenzitete signala, uzorak i distribuciju lezija te po načinu imbibicije nakon aplikacije i.v. kontrasta.
Vodeće MR sekvence za dijagnozu bolesti bijele tvari su T2 i FLAIR, na kojima se one prezentiraju izrazito povišenim intenzitetom signala, te od novijih tehnika MRS.
Iako su primarne demijelinizirajuće bolesti vrlo rijetke u dječjoj populaciji, važno je znati njihovu kliničku i radiološku prezentaciju radi pravodobne dijagnoze i adekvatne terapije, a time i konačne bolje prognoze. Stečene demijelinizirajuće bolesti u djece, koje uzrokuju destrukciju normalno stvorenog mijelina, mogu biti uzrokovane upalnom etiologijom, poput MS-a i ADEM-a, infektivnim agensima (Lyme bolest, PML, HIV) i toksično metaboličkim oštećenjima (kemoterapija, zračenje). Nasljedne, odnosno dismijelinizacijske bolesti koje dovode do poremećene produkcije mijelina, posljedica su metaboličkih poremećaja u sintezi enzima koji sudjeluju u izgradnji normalnog mijelina. Najpoznatije među njima su: Kanavanova bolest, metakromatska leukodistrofija, Krabeova i Alexanderova bolest, Pelizaeous-Merzbacher bolest te X vezana adrenoleukodistrofija. Sve navedene bolesti i stanja imaju specifičnu radiološku prezentaciju na MR-u, što uvelike olakšava postavljanje dijagnoze kod nesigurnih kliničkih znakova. Kod starije djece primjenjuju se protokoli snimanja kao i za odrasle osobe, jer je većinom riječ o demijelinizirajućim bolestima, dok se kod male djece moraju primijeniti posebne tehnike snimanja, jer dječji mozak sadrži 10-tak% više vode nego mozak odraslog čovjeka.
Sve navedeno ne bi bilo moguće bez MR-a odgovarajuće jačine magnetskog polja (minimalno 1,5 T) te, dakako, odgovarajuće suradnje kliničara i radiologa pri donošenju odluke o načinu izbora tehnike snimanja, odnosno postavljanju konačne dijagnoze.
Ključne riječi
Hrčak ID:
43624
URI
Datum izdavanja:
20.11.2009.
Posjeta: 7.020 *