Paediatria Croatica, Vol. 53 No. 3, 2009.
Sažetak sa skupa
KISS SINDROM – FIZIKALNO-TERAPIJSKI PRISTUP POREMEĆAJIMA DRŽANJA I KRETANJA
N. Tretinjak-Matasić
; Specijalna bolnica za med. rehabilitaciju
Sažetak
KISS = Kopfgelenk Induzierte SymmetrieStörung
Pojam “Kopfgelenk” podrazumijeva kraniocervikalni prijelaz, odnosno funkcionalnu dinamičku cjelinu između baze lubanje, prvog i drugog cervikalnog kralješka.
Iako je u medicinskoj literaturi klinička slika bila opisana i ranije, prvi put je imenovana 1984. godine kao cervikalno - diencefalni kineziološki sindrom.
Od 1991. godine ime u obliku skraćenice KISS sindrom, detaljne opise kliničke slike, klasifikaciju varijanti sindroma te preporuke za terapijsku intervenciju u brojnim je radovima iznosio dr. H e i n e r B i e d e r m a n n, njemački kirurg, specijaliziran u manualno medicinskoj terapiji, osobito djece. (U našoj kliničkoj praksi povremeno se susreću nazivi: spastični tortikolis, spastični krivi vrat, bolna malpozicija glave djeteta koje mnogo plače).
U fizijatrijskoj praksi problematiku u okviru KISS sindroma susrećemo povremeno, no to izaziva određene dvojbe u pogledu dijagnostike i terapije.
Etiopatogenetski je KISS sindromu pretpostavljena funkcijska blokada u kraniocervikalnom prijelazu, nešto rjeđe na razini distalnijih cervikalnih intervertebralnih dinamičkih segmenata.
Uzrok funkcijske blokade u kraniocervikalnom prijelazu, ili drugim segmentima vratne kralježnice, najčešće su dislokacije intervertebralnih zglobova ili promjene u okolnim mekim paraartikularnim strukturama.
Rizični faktori za razvoj KISS sindroma najčešće leže u mehanizmu porođajne traume pri prolasku glave novorođenčeta kroz porođajni kanal te u ograničavajućim uvjetima intrauterinog rasta ploda i razvoja pokretanja. Uočena je veća predisponiranost novorođenčadi iz višestrukih trudnoća i onih kod kojih je zamijećena oskudna intrauterina motorika, novorođenčadi porođenih uz pomoć mehaničke intervencije (VE , forceps), te se navodi i genetska predispozicija.
U kliničkoj slici nalazimo vertebralne, vertebrogene i mnogobrojne sekundarne simptome.
S obzirom na dominantni, fiksirani abnormalni uzorak držanja glave novorođenčeta ili dojenčeta, razlikujemo KISS I. i KISS II. varijantu sindroma.
Dominantni vertebralni simptom je fiksirano asimetrično držanje glave i vrata u laterofleksiji ili retrofleksiji, praćeno asimetričnim hipertonusom paravertebralne muskulature i lokalnom taktilnom preosjetljivošću.
Prateći simptomi vrlo izraženi u kliničkoj slici su poteškoće sisanja i gutanja, insuficijencija orofacijalne regije (slinjenje, nepotpuno zatvaranje usta), asimetrija konfiguracije glave okcipitalno i asimetrija trofike mimičke muskulature. Djeca imaju poteškoće uspostavljanja ritma spavanja - budnosti, poteškoće ponašanja (nemir, preosjetljivost, ekscesivan plač), abdominalne kolike, epizode febrilnosti bez patoloških odstupanja laboratorijskih nalaza.
Spontana motorika novorođenčeta je oskudnija u količini i raznolikosti repertoara pokreta, s dominantnom asimetrijom držanja glave, najčešće obilno praćena plačem pri svakodnevnim aktivnostima s djetetom.
U ranom motoričkom razvoju kraniocervikalni prijelaz , odnosno položaj glave u odnosu na trup, izuzetno jako utječe na karakteristike primarne refleksne aktivnosti, raspodjelu i kakvoću mišićnog tonusa te na razvoj posturalnih reakcija uspravljanja, ravnoteže i obrane.
Kako su to temelji normalnog senzoričko-motoričkog razvoja novorođenčeta i dojenčeta, jasno je da će se insuficijencija postizanja nužne simetrije do 3., a najkasnije do 6. mj. dojenačke dobi, višestruko odraziti na djetetov senzoričko-motorički razvoj.
Fiksirano asimetrično držanje glave praćeno lokalnim mišićnim hipertonusom i boli onemogućava normalni razvoj pokretanja glave te ometa kranio-kaudalni smjer razvoja posturalne kontrole, dinamičke stabilnosti i mobilnosti trupa i ekstremiteta.
Navedena odstupanja odrazit će se u razvoju senzoričke integracije, percepcije, ravnoteže i koordinacije.
Lokalna bolna osjetljivost i ograničenje pokretljivosti rana su senzomotorička iskustva, koja će se također značajno reflektirati na emocionalni i socijalni razvoj dojenčeta, a interakcija između djeteta i roditelja, odnosno njegovatelja, bit će opterećena obostranim poteškoćama.
U daljnjem tijeku psihomotornog razvoja dojenče će, osim senzomotoričkih razvojnih poteškoća, sve očitije pokazivati poteškoće u organizaciji pozornosti i koncentracije, što će se odraziti na kakvoću kognitivnog, govornog i grafomotornog razvoja.
Tijekom motoričkog razvoja najprije će se razvijati adaptacije na asimetriju držanja, kasnije će se spektru sekundarnih simptoma tijekom rasta i razvoja pridružiti razvoj kompenzacija, prvenstveno u području kralježnice i trupa, što može voditi u razvoj lošeg držanja i skolioze.
Dijagnoza KISS sindroma se temelji na detaljnoj anamnezi (pri čemu je dobro osloniti se na upitnik kreiran radi identificiranja rizičnih faktora), te na kliničkom pregledu i iskustvu.
Od velike pomoći su i radiološke dijagnostičke metode – RTG kraniocervikalnog prijelaza, UZV, MRI.
S obzirom na visoku cervikalnu anatomsku lokalizaciju organskog supstrata poremećaja, jasno je da terapijski pristup iziskuje velik oprez, dobro poznavanje funkcionalne anatomije, vrhunsku edukaciju i iskustvo terapeuta.
Takav problem držanja i pokretanja kod novorođenčeta ili dojenčeta ne može se riješiti osnovnim neurorazvojnim kineziterapijskim pristupima (prema Bobath konceptu kineziterapija prema Vojti ). Prednost će imati manualno-terapijska intervencija od strane adekvatno educiranog i iskusnog terapeuta, kojom će se nastojati postići dobra kongruentnost zglobnih tijela i povoljniji biomehanički odnosi između mekih paraartikularnih struktura.
Na europskim prostorima primjenjuju se različite manualno - medicinske tehnike, kao npr. Atlas terapija po Arlenu, HIO terapija po Gutmannu, kraniosakralna terapija i osteopatija, a unutar udruženja manualnih terapeuta diferencirali su se i usko specijalizirani profili “KISS terapeuta“.
U našoj sredini su takve edukacije još u povojima, osim određenih mogućnosti edukacije u manualnoj medicini. Također nije potpuno definirano tko smije izvoditi manualnu manipulaciju u području cervikalne kralježnice liječnik i/ili fizioterapeut.
Pristup dijagnostici i terapiji KISS sindroma svakako bi trebao biti interdisciplinaran, jer zahtijeva suradnju neuropedijatara, ortopeda, fizijatara i fizioterapeuta.
Ključne riječi
Hrčak ID:
43633
URI
Datum izdavanja:
20.11.2009.
Posjeta: 8.341 *