Izvorni znanstveni članak
Russellova rana metafizika propozicija
Anssi Korhonen
; Department of Philosophy, University of Helsinki
Sažetak
U Russellovim The Principles of Mathematics i srodnim djelima pojam propozicije igra važnu ulogu: do svojih ključnih logičkih pojmova Russell dolazi upravo analizom propozicija i upućivanjem na vrste njihovih sastavnih dijelova. Njegova koncepcija propozicije u to doba sadrži i konvencionalni i nekonvencionalni dio. Konvencionalni je dio gledište da su propozicije krajnji nositelji istinitosti, dok je nekonvencionalni dio gledište da su sastavni dijelovi propozicija “svjetovni” entiteti. U ovome potonjem pogledu raslovske su propozicije srodne stanjima stvari, ako se ti entiteti shvate na robustan način. Ideja raslovskih propozicija dobro je poznata, barem u glavnim crtama. Manje je poznato njegovo shvaćanje istine, koje izravno proizlazi iz njegova pojma propozicije. Za ranog Russella važnost istine prvenstveno je metafizička a ne semantička: obrnuvši uobičajeni smjer objašnjenja, on drži da istina objašnjava ono što je na stvari, a ne vice versa. Drugim riječima, svojstva neke stvari i njezine relacije prema drugim stvarima određene su, metafizički govoreći, činjenicom da postoji prikladni niz istinitih i neistinitih propozicija. U ovome se članku ispituje sadržaj i motiv toga nauka. Kako bih pokazao da on igra stvarnu ulogu u Russellovoj ranoj metafizici i logici ispitujem njezine posljedice za (1) mogućnost definicija istine i za (2) problem jedinstva propozicije. Izvest ću nekoliko ponešto provizornih konkluzija o Russellovu mjestu u odnosu na njegovu metafiziku propozicija te sugerirati mogući izvor nezadovoljstva koji je možda igrao neku ulogu u njegovu kasnijem odbacivanju njegova ranijeg pojma propozicije.
Ključne riječi
činjenice; definicije istine; istina; jedinstvo propozicije; primitivizam u pogledu istine; propozicije; tvrdnja
Hrčak ID:
43822
URI
Datum izdavanja:
4.12.2009.
Posjeta: 2.587 *