Izvorni znanstveni članak
Argument praćke, Gödelovo oklijevanje i tarskijevska semantika
Arhat Virdi
; London School of Economics and Political Science, Department of Philosophy, Logic and Scientific Method
Sažetak
Argument praćke je reductio čija je namjera pokazati da ako uopće postoje činjenice, onda postoji samo jedna činjenica kojoj odgovaraju svi istiniti iskazi. Ako činjenice nisu takve da se mogu na netrivijalan način individuirati, onda, po svoj prilici, mora slijediti da su pojam činjenice i, po implikaciji, teorije kao što je korespondencijska teorija istine nekoherentni. Church i Davidson su se, među ostalima, koristili argumentom praćke kako bi uklonili fregeovsku konkluziju da postoji jedan jedini referent – “ono istinito” – za sve istinite iskaze. Argument praćke se u ključnom pogledu oslanja na shvaćanje određenih opisa kao singularnih, referirajućih izraza, a to je shvaćanje prema Russellovoj teoriji opisa prikazano kao nepotrebno. Ako je tako, zagovornici činjenica kao što je Russell ne mogu biti zadovoljni. No ja argumentiram protiv teze da je Russellova teorija toliko uspješna te razvijam ono što je Gödel mogao imati na umu kada je, razmišljajući o toj primjeni raslovske semantike, bio potaknut napisati: “Ne mogu se oteti dojmu da je problem koji proizlazi iz Fregeove zagonetne konkluzije Russellova teorija opisâ samo izbjegla te da iza te konkluzije postoji nešto što još nije u potpunosti shvaćeno.” Zaključujem tvrdeći da grubu, pučku teoriju činjenica na koju se prigovor argumenta praćke nedvojbeno odnosi treba rafinirati i razviti u znanstveno sofisticiraniju teoriju koja, k tome, uspijeva smjestiti korespondencijsku teoriju istine na sigurne i zadovoljavajuće osnove.
Ključne riječi
argument praćke; Gödel; istina; Russell; Tarski
Hrčak ID:
43833
URI
Datum izdavanja:
4.12.2009.
Posjeta: 2.933 *