Kineziologija, Vol. 36 No. 1., 2004.
Izvorni znanstveni članak
Ličnost sportaša u visokorizičnim sportovima
Tanja Kajtna
Matej Tušak
Renata Barić
Stojan Burnik
Sažetak
Uvod
Ovo istraživanje bavi se ličnošću sportaša visokorizičnih sportova. Definirali smo ličnost kao relativno stabilan i jednoznačan kompozit mentalnog zdravlja te bihevioralnih i tjelesnih obilježja osobe (Musek, 1988) - ličnost predstavlja sustav osobina karakterističnih za pojedinca, za njegovo psihofiziološko funkcioniranje, osobito onih koje su njemu primarno važne. Ličnost sportaša koji se bave visokorizičnim sportovima, sportovima u kojima je rizik neizostavan i sastavni dio same aktivnosti, plijeni znatnu pažnju.
Osnovni cilj našeg istraživanja bio je ispitati razlike u dimenzijama ličnosti skale BFO-S, koja se temelji na samoopisivanju ispitanika, i to između grupe sportaša visokorizičnih sportova, grupe sportaša koji se bave nerizičnim sportovima i kontrolne grupe ispitanika koji se ne bave sportom.
Metode
Uzorak ispitanika čini 76 slovenskih sportaša, podijeljenih u tri grupe. Prvu grupu čine sportaši rizičnih sportova (N=38), koji se bave: alpinizmom, padobranstvom, padobranskim jedrenjem, kajakom na divljim vodama, ronjenjem, motociklizmom, biciklističkim krosom, skijaškim skokovima i skijaškim spustom. Drugu grupu čini 38 sportaša nerizičnih sportova: plivača, atletičara, slalomaša i veleslalomaša, kajakaša na mirnim vodama, veslača, jedriličara, skijaških trkača, sportskih penjača, karataša i igrača badmintona. Drugu, komparabilnu, skupinu čini 76 ne-sportaša koji su s pripadnicima ostalih grupa izjednačeni po dobi i obrazovanju.
Uzorak varijabli čini pet dimenzija 5-faktorskog upitnika ličnosti (skala samoprocjene) (Caprara, Barbaranelli, Borgogni, Bucik i Boben, 1997): ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i otvorenost iskustvu.
Rezultati i rasprava
Dobiveni rezultati pokazuju da je emocionalna stabilnost najviša u sportaša koji se bave rizičnim sportovima, potom slijede sportaši ostalih sportova, a najniža razina emocionalne stabilnosti dobivena je u skupini ne-sportaša. Utvrđene razlike između skupina statistički su značajne, što se također pokazalo i u radovima nekih drugih autora (Burnik i Tušak, 1999; Ogilvie i Tutko, 1996; Tušak i Bednarik, 2001; Brievik, 1999a; Goma í Freixanet, 1991).
Slična slika dobivena je i za dimenziju savjesnosti. Najviši rezultat dobiven je za grupu sportaša rizičnih sportova, potom slijede sportaši, a najniže vrijednosti dobivene su za grupu ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne. Goma í Freixanet (1991) također nalazi da sportaši rizičnih sportova slijede socijalna pravila. Naši rezultati sukladni su Brunerovom nalazu (u Tušak i Tušak, 2001) koji navodi da sportaši pokazuju višu razinu odgovornosti.
Također smo utvrdili da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima ekstravertiraniji od ostalih sportaša, a obje su skupine sportaša znatno ekstravertiranije od ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne, a slične su rezultate dobili i Eysenck (1982, u Tušak i Tušak, 2001), O'Sullivan, Zuckerman i Kraft (1998), Tušak i Burnik (1999), Tušak, Burnik i Robič (2001), Breivik (1999b), Goma í Freixanet (1991) te Eysenck, Nias i Cox (1982). Nešto drugačije rezultate dobili su Markič (u Tušak i Burnik, 1999), Jackson (1976, u Brievik, 1999c) te Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo (1985, u Brievik, 1999c) prema kojima su alpinisti introvertiraniji u odnosu na opću populaciju. U našem je istraživanju takav rezultat dobiven za dimenziju otvorenosti prema iskustvu.
U dimenziji ugodnosti dobiven je jednak redoslijed grupa - najveći rezultat dobiven je na uzorku sportaša rizičnih sportova, zatim ostalih sportaša i potom ne-sportaša. Razlike se, međutim, nisu pokazale statistički značajnima, pa prema tome ne možemo tvrditi da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima u većoj mjeri prosocijalne ličnosti, motivirane altruizmom, socijalnim uvažavanjem i nagradama (Goldberg, 1992, u Graziano i Eisenberg, 1997).
U dimenziji otvorenosti prema iskustvu dobiven je obrnut poredak skupina - najviše rezultate imaju sportaši nerizičnih sportova, slijede sportaši koji se bave rizičnim sportovima, a potom ne-sportaši. Moguće je zaključiti da su sportaši koji se bave manje rizičnim sportovima kreativniji, originalni, iznimno znatiželjni i otvoreni za nova iskustva, najinformiraniji, inovativni i inteligentni, dok su sve navedene osobine u nešto manjoj mjeri zastupljene kod sportaša koji se bave rizičnim sportovima. U starijim istraživanjima informiranost i kulturna širina dovele su do toga da se ova dimenzija nazivala kultura (Tupes i Cristall, 1961, u McCrea i Costa, 1997) i bila je povezana sa socijalnim statusom. Ta bi varijabla također trebala biti snažno povezana s motivacijom i s potrebom da se razlikuju od drugih, kao i s aktivnim traženjem iskustava, pa bismo očekivali da najviše rezultate u toj dimenziji postižu sportaši rizičnih sportova. U ovom segmentu očigledno postoji čudan paradoks - alpinisti se opisuju kao sramežljivi, mirni, introvertirani (Markič, 1990, u Tušak i Burnik, 1999; Jackson, 1976, u Breivik, 1999c; Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo,1985, u Brievik, 1999c), pa bi to mogao biti razlog ovakvog nalaza - ako jesu sramežljivi i mirni, neće stremiti ka iskazivanju (inače postojećih) obaviještenosti, inovativnosti, inteligencije i osjetljivosti.
Zaključak
Ovim istraživanjem utvrđene su razlike u strukturi ličnosti slovenskih sportaša visoko-rizičnih sportova, sportaša koji se bave manje rizičnim sportovima i ne-sportaša. Na temelju dobivenih rezultata potvrđene su četiri od pet istraživačkih hipoteza.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4218
URI
Datum izdavanja:
28.6.2004.
Posjeta: 15.757 *