Kineziologija, Vol. 36 No. 1., 2004.
Izlaganje sa skupa
Sport starijih osoba
Walter Tokarski
Sažetak
Dobro je poznata činjenica da su u industrijskim društvima starije osobe glavna ciljna skupina u svijetu sporta: oni znatno pridonose dinamičnom razvoju rekreacijskog sporta i zdravstvenih sportskih programa. Danas sintagma 'cjeloživotna fizička aktivnost' više nije prazna fraza; postala je prilično zamjetljivom realnošću, premda nije baš svaka osoba uključena u aktivnosti niti su svi uključeni onim intenzitetom koji preporučuju znanstvenici i političari. Razvili su se novi životni stilovi i stilovi starenja - očekivanja starijih osoba, vezana za životni stil, odnos okoline, društva, a onda i očekivanja od pružatelja usluga vježbanja i sporta znatno su se promijenila posljednjih godina poglavito zahvaljujući napretku medicine, produljenju očekivanog trajanja života, povećanoj aktivnosti i višim prihodima.
Ipak, uključenost starijih osoba u sportske aktivnosti ipak nije onolika koliko se procjenjuje. Naime, u zreloj dobi interes za tjelesnu aktivnost i sport rapidno slabi s godinama. Odgovori poput 'Sasvim sam sretan bez sporta', 'Imam druge hobije' i 'Nemam vremena', najčeš.ći su razlozi koji se navode protiv uključivanja u sportske aktivnosti.
Suvremeno društvo izgradilo je negativnu sliku starije osobe; to je kao skup sve većeg broja neizbježnih nedostataka - sa starošću se povezuju gubici i odbacivanje, ovisnost o tuđoj pomoći, fizička krhkost i potreba za njegom, što sve može postati težak teret. Iz te negativne predodžbe javlja se potreba da se nađu putovi za sprečavanje ili barem odgodu negativnih popratnih pojava starenja. U tome se sport prirodno nameće kao najprimjerenije sredstvo. Sukladno tome, sportski programi za starije nude se pod sloganom 'izbjeći starenje'. Na sreću, danas se starenje sve više shvaća kao proces, kao određeni dio u neprekinutom protoku vremena rođenja, života i smrti. Ta interpretacija starenja oslanja se na činjenicu da svako životno razdoblje dopušta individualni razvoj te da je svako iduće razdoblje posebno po sebi svojstvenim orijentacijama i vrijednostima. Stoga se uvijek valja koncentrirati na mogućnosti, a ne na teškoće i nedostatke, jer nas to podržava u neprekidnom rastu čitava života. Pojam 'uspješnog starenja', kako se taj proces još naziva u gerontologiji i gerijatriji, znači isto: nastojanje da se pronađe određena ravnoteža između individualnih potreba i želja, s jedne strane, i objektivnih i subjektivnih životnih uvjeta s druge, tj. čovjek se mora nastojati prilagoditi činjenicama i iz njih izvući najviše i najbolje što može za aktivno življenje i osobni rast.
Bez sumnje, tjelesno vježbanje i sportske aktivnosti pozitivno utječu na kvalitetu života, zdravlje, očekivano trajanje života, mentalnu stabilnost i samopouzdanje. Spoznaje o vrijednosti tjelesne aktivnosti i sporta za kasniji život vrlo su raširene. Danas nema ograničenja u vrstama tjelesnih aktivnosti, tako da svatko može pronaći za sebe pogodnu aktivnost iz mnoštva raznih sportova i sportskih programa.
Nažalost, postoji neslaganje u društvu i među kineziolozima u svezi s pitanjem o tome kolika je angažiranost i u kojim sportskim aktivnostima preporučljiva te kako se ona treba mijenjati s godinama života. Mnoštvo međunarodnih istraživanja utvrdilo je da:
• vjerojatnost za uključivanje u nove sportove znatno se smanjuje s prolaskom godina;
• prigodom uključenja u nove sportove, timske sportove zamjenjuju individualni sportovi;
• razne životne okolnosti sprečavaju žene da se bave tjelesnom aktivnošću češće nego muškarce (primjerice, promatramo li bračne parove, vidimo da su i nakon 21 ili više godina braka, muževi još uvijek sportski aktivni).
U budućnosti bi trebalo razviti nove oblike sportskih aktivnosti za starije ljude, naročito početnike. Štoviše, potrebni su novi programi, bolje i ciljano informiranje te kvalitetnije osposobljavanje voditelja tjelesnih aktivnosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4226
URI
Datum izdavanja:
28.6.2004.
Posjeta: 14.818 *