Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Produktivnost, kemijski sastav i održivost introduciranih kultivara trava u planinskom području

Josip Leto ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb
Mladen Knežević
Krešimir Bošnjak
Marina Vranić
Goran Perčulija
Hrvoje Kutnjak
Vedran Klišanić


Puni tekst: hrvatski pdf 518 Kb

str. 139-156

preuzimanja: 1.716

citiraj


Sažetak

U Republici Hrvatskoj uvozi se većina sjemena za zasnivanje novih i obnavljanje postojećih travnjaka. Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi rodnost, kemijski sastav i održivost 13 introduciranih kultivara trava u brdsko-planinskom području RH. U 2000. godini najveći prinosi suhe tvari (ST) utvrđeni su kod kultivara engleskog ljulja Pimpernel i Calibra, te mačjeg repka cv. Richmond (prosječno 10,5 t/ha). Najniži prinos ST utvrđen je kod blješca (6,35 t/ha), ali ne značajno niži od prinosa ST bezosate stoklase, nacrvene vlasulje, sva tri kultivara klupčaste oštrice, westervoldskog ljulja i mačjeg repka cv. Bilbo (prosječno 7,12 t/ha). U 2001. najveći prinosi ST utvrđeni su kod nacrvene vlasulje, blješca, bezosate stoklase, livadne vlasulje, klupčaste oštrice cv. Okay, engleskog ljulja cv. Pimpernel, te klupčaste oštrice cv. Baraula i Amba (prosječno 14,9 t/ha). Najslabiju produktivnost ST imali su westerwoldski ljulj i talijanski ljulj (prosječno 9,8 t/ha). U 2002. najveći prinos ST utvrđen je kod blješca (12,89 t/ha), a zatim su slijedili bezosata stoklasa i kultivari klupčaste oštrice s 20% nižim prinosom ST od blješca, westervoldski ljulj i mačji repak cv. Bilbo s 24% nižim prinosom ST, kao i oba kultivara engleskog ljulja s oko 30% nižim prinosom ST od blješca. Utvrđene su značajne razlike (P<0.05) među kultivarima u svim praćenim parametrima kemijskog sastava, osim za sadržaj nedušičnih ekstraktivnih tvari (NET). Najviše sirovih bjelančevina (SB) imali su bezosata stoklasa, talijanski ljulj cv. Bofur, kultivari klupčaste oštrice, blještac, livadna vlasulja, westerwoldski ljulj, mačji repak cv. Bilbo (prosječno 24,78%). Signifikantno najniži sadržaj sirovih vlakana (SV) utvrđen je u westerwoldskom ljulju (18,07%), te u livadnoj vlasulji, talijanskom ljulju i blješcu (prosječno 19,7%). Najveća pokrovnost i najmanja variranja tijekom istraživanja utvrđeni su kod engleskog ljulja cv. Pimpernel, oba kultivara mačjeg repka i klupčaste oštrice cv. Amba i Okay.

Ključne riječi

kultivari trava, prinos, kemijski sastav, pokrovnost

Hrčak ID:

4267

URI

https://hrcak.srce.hr/4267

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.025 *