Izlaganje sa skupa
Što da se radi s Levijatanom? (ili o logičkom polazištu teorije moderne)
Dragutin Lalović
; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Ako se sustavno razumijevanje modernog društva ne može konstituirati bez
oslonca na velika djela političkog mišljenja moderne, važi i obrnuto, da se
niti jedno od tih djela ne može valjano razumjeti osim iz vidokruga razvijene
teorije moderne. U Općoj teoriji moderne Jacques Bidet upozorava da je u
svjetlu njegove metastrukturne teorije moderne epohe najzad moguće ponovno
kritički preispitati i rekonstruirati cijelu “političku metafiziku” moderne.
Njegov je naum dovoljno barem naznačen u njegovim interpretacijama Hobbesa,
Spinoze, Lockea, Rousseaua, Kanta i Hegela. Autor izabire Bidetovo
pregnantno tumačenje Hobbesa, suočavajući se s pitanjem: što da se radi s
Levijatanom? U prvom dijelu najprije se potanko prikazuju Bidetove osnovne
postavke i uvidi o ključnoj Hobbesovoj ulozi u primjerenom pojmovnom definiranju
logičkoga polazišta izlaganja teorije moderne, kao čisto diskurzivne
relacije u formuli društvenog sporazuma. U drugom se dijelu kritički vrednuje
Bidetova ključna rekonstrukcijska teza da se pravim logičkim polazištem izlaganja
kategorija metastrukturne teorije smatra Hobbesova teorija autorizacije.
U trećem se dijelu pokazuje da bi Hobbesova teorija političkog predstavništva
i autorizacije doista mogla biti polazištem političke teorije moderne (jer
čovjeka uspostavlja kao “autora” politike, a njegova predstavnika ili suverena
kao njegova “aktora” ili zastupnika). Autor ocjenjuje da Bidetova rekonstrukcijska
teza, kojom se osporava epistemologijski status “prirodnog stanja” kao
prvoga i najopćenitijeg pojma u poretku izlaganja, nije održiva. U tom stanju
čovjekova priroda nije ahistorijska, postulirana kao vučja, nego je bitno dvojna.
Riječ je prvenstveno o modernom čovjeku (a ne naprosto o čovjeku općenito)
u epohalnoj konstelaciji u kojoj on, istodobno i proturječno, bivstvuje
i kao partikularna individua (bourgeois), koja slijedi svoje prirodno pravo, i
kao moralni subjekt (vjernik kršćanin), koji kao biće savjesti spoznaje i slijedi
imperative prirodnih ili moralnih ili Božjih zakona. Upravo to dvojstvo,
taj rascjep modernog čovjeka u njemu samome, polazišna je pretpostavka i
Hobbesove teorije moderne, sadržana u ključnom pojmu “prirodno stanje”.
Na tragu Bidetove argumentacije, a u osloncu prije svega na fundamentalnu
Zarkinu interpretaciju Hobbesove političke filozofije kao semiologije vlasti,
Levijatan nam se stalno iznova nameće kao spoznajni izazov najvišeg ranga.
Ključne riječi
moderna; metastrukturna teorija; polazište i poredak izlaganja; “čovjek-vuk”; jezik; ugovorno posredovanje; prirodno stanje; teorija autorizacije; T. Hobbes; J. Bidet
Hrčak ID:
47206
URI
Datum izdavanja:
23.12.2009.
Posjeta: 2.197 *