Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Hobbesova teorija autorizacije II.

Luka Ribarević ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 146 Kb

verzije

str. 115-139

preuzimanja: 792

citiraj


Sažetak

U Hobbesovoj teoriji autorizacije I. pokazano je na koji način Hobbes teorijom
autorizacije uspijeva razriješiti poteškoće koje su u prethodnim formulacijama
njegove znanosti o politici opterećivale problem stvaranja države
pojmljene kao dvostruko impersonalan aparat vlasti koji počiva na predstavničkom
odnosu suverena i podanika. U ovom tekstu** autor preispituje i pristup
i zaključke svog istraživanja kritičkim razmatranjem tumačenja Hobbesova
shvaćanja predstavništva Quentina Skinnera i Hanne Pitkin. U svojim
recentnim radovima Skinner je pokušao pokazati da se ono mora interpretirati,
prije svega, kao sredstvo u ideološkom sukobu republikanaca i monarhista
u Engleskoj Hobbesova vremena. Hanna Pitkin je pak dovela u pitanje predstavnički
karakter suverene vlasti. U razlici spram njih autor obrazlaže tezu
da se teorija autorizacije ne može razumjeti bez njezina razmatranja u širem
okviru Hobbesove znanosti o politici, dovodeći je u vezu s ostalim važnim
problemskim sklopovima te znanosti poput prava kažnjavanja, odnosa prava
suverena i slobode podanika te dužnosti suverena. Tumačenjem teorije autorizacije
prvenstveno kao dijela sustava uvjetovanog logikom cjeline izlaganja
koju i sam oblikuje nastoji se pokazati da je autorizacijom zasnovan odnos
suverena i podanika, unatoč tome što je jednostranim ovlaštenjem podanika
uspostavljen suveren koji nema pravnih obveza prema njima, doista određen
predstavničkom logikom.

Ključne riječi

teorija autorizacije; suverenost; suveren; podanici; vlast; moć; država; Hobbes; Quentin Skinner; Hanna Pitkin; Jean Hampton

Hrčak ID:

47211

URI

https://hrcak.srce.hr/47211

Datum izdavanja:

23.12.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.742 *