Stručni rad
Vojni rok i/ili civilno služenje
Zlatko Gareljić
Sažetak
Nasuprot mogućim i postojećim ekstremnim pristupima pitanju obaveze služenja vojnoga roka i civilnoj službi, potrebno je i moguće realno i odgovorno sagledavanje problema. Odgovornost je države osigurati racionalan i efikasan sigurnosni sustav i u sklopu njega
organizirati, održavati i razvijati obrambeni sustav i oružane snage kao stožerni, središnji dio toga sustava. Jednaka je odgovornost demokratske države i demokratskoga društva zaštita i promicanje ljudskih prava i sloboda. Pravo na prigovor savjesti jedno je od osnovnih ljudskih prava. Izvodi se iz prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, načela jasno definiranih UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i Europskom konvencijom o ljudskim pravima iz 1950. Tijekom godina, kroz nacionalna zakonodavstva i praksu država, djelovanjem međunarodnih organizacija: Vijeća Europe, Europskoga parlamenta, OESS-a i UN-a te kroz aktivnost nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija jasno su se iskristalizirale norme i standardi po.tivanja prava na prigovor savjesti i alternativnu, civilnu službu. U dijelu država u kojima postoji obaveza služenja vojnoga roka pravo na prigovor savjesti i alternativnu službu ili se uopće ne priznaje ili je, pak, u zakonodavstvu i praksi niz manjkavosti, a u odnosu na prihvaćene norme i standarde. Promjenama u zakonodavstvu i praksi u pogledu poštivanja prava na prigovor savjesti i civilnu službu Hrvatska je dosegnula najviše standarde i može biti primjer zemljama u regiji.
Profesionalizacija oružanih snaga, organiziranje i razvoj profesionalnoga tipa vojske adaktira potrebu alternativnoga, civilnoga služenja, no ne u potpunosti i mogućnost prigovora savjesti.
Profesionalizacijom oružanih snaga potreba komunikacije i odnosa na relaciji društvo - oružane snage postaje još značajnijom.
Ključne riječi
vojni rok; civilna služba; prigovor savjesti; oružane snage; profesionalizacija
Hrčak ID:
4726
URI
Datum izdavanja:
31.12.2005.
Posjeta: 4.789 *