Pregledni rad

Rezistencija na antibiotike u Pseudomonas aeruginosa

Sanda Saredlić ; Odjel za mikrobiologiju i parazitologiju, KBC Split, Split, Hrvatska
Branka Bedenić ; Klinički zavod za kliničku i molekularnu mikrobiologiju, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Rezistencija Pseudomonas aeruginosa na antibiotike rezultat je smanjenja propusnosti stanične stijenke, pojačanog efluksa antibiotika iz bakterijske stanice, aktivnosti inaktivirajućih enzima te rjeđe promjene ciljnog mjesta. Urođena otpornost pseudomonasa na niz β-laktamskih antibiotika posljedica je aktivnosti kromosomske inducibilne ampC β-laktamaze (klasa C po Ambleru) čija derepresija dovodi do otpornosti na ureidopeniciline, cefalosporine 3. (i 4.) generacije, a u kombinaciji s gubitkom porina OprD i na karbapeneme. Stečene β-laktamaze u pseudomonasa mogu biti serinske, iz klase A i D te metalo-β-laktamaze (MBL) iz klase B koje posreduju rezistenciju na sve β-laktame uključujući karbapeneme. Rezistencija na aminoglikozide najčešće je posljedica aktivnosti modificirajućih enzima i efluksa. Rezistencija na fluorirane kinolone posljedica je uglavnom promjene ciljnog mjesta tj. mutacije DNA giraze ili topoizomeraze i pojačanog rada efluksnih proteina. Postotak rezistentnih izolata pseudomonasa nije se značajno promijenio u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj. Među aminoglikozidima je 2008. godine bilo najmanje otpornih sojeva na amikacin, a najviše na gentamicin. Rezistencija na ciprofloksacin bila je 24%, na ceftazidim 8%, dok je karbapenem-rezistentnih izolata bilo oko 10%.

Ključne riječi

Pseudomonas aeruginosa; rezistencija; β-laktamaze; efluks

Hrčak ID:

50624

URI

https://hrcak.srce.hr/50624

Datum izdavanja:

4.12.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.488 *