Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Teološko-pastoralni tjedan u (ne)dovršenoj perspektivi Drugoga vatikanskog koncila

Josip Baloban ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 363 Kb

str. 703-723

preuzimanja: 507

citiraj


Sažetak

Autor Drugi vatikanski koncil prikazuje i tumači kao proces koji treba zaživjeti i kojeg treba ostvarivati u krilu sveopće, ali i svake pojedine partikularne Crkve, a samim time i Crkve u Hrvatskoj. Da bi Koncil kao proces u Crkvi zaživio, valja proučiti i analizirati konkretnu društvenu i crkvenu situaciju na osnovi religijsko-socioloških istraživanja, budući da Crkva i društvo ne predstavljaju dva dihotomna činitelja, nego su u mnogome ovisno egzistirajući i djelujući čimbenici jer ih čine uglavnom jedni te isti građani.
U religijsko-sociološkim istraživanjima ističe se, posebno u dva posljednja desetljeća, Katolički bogoslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu. (Ne)dovršenost koncilske perspektive i nedorečenost koncilske recepcije u Hrvatskoj vidljiva je za autora i u preskromnoj prisutnosti teologâ i Crkve uopće u hrvatskoj društvenoj javnosti. Autor konstatira da se službena Crkva u Hrvatskoj nije odvažila upustiti u postkoncilski eksperiment novih crkvenih službi, te da se u Hrvatskoj još uvijek osjeća distanciranost između biskupa i prezbitera, prezbitera i vjernika laika. Te činjenice autora nukaju na zaključak kako je naša suvremena eklezijalna i društvena stvarnost takva da u njoj kako društvene tako i crkvene elite nemaju dovoljno sluha za procese koji se zbivaju u bazi društva i Crkve kao takve, što upućuje na svojevrsnu postkoncilsku zasićenost i premorenost, koja rezultira premalom pastoralnom učinkovitošću. U nastavku članka autor znanstveno argumentirano odgovara na krucijalno pitanje koliko su teološko-pastoralni tjedni uprisutnili Koncil u hrvatskoj Crkvi, budući da predstavljaju specifičan sustav permanentne edukacije kako biskupa i prezbitera tako i nazočnih laika, a jednako tako i prigodu za ljudsko i prijateljsko druženje. Priređivači i predavači na Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu su nastojali uvijek biti koncilski inspirirani i orijentirani, unatoč nepovoljnim društveno-političko-eklezijalnim prilikama u vremenu komunističkog režima. Naposljetku autor promatra lik svećenika kao povremenu i nezaobilaznu temu na Teološko-pastoralnim tjednima, što potvrđuje tezu da je prezbiter ipak sve ovo vrijeme održavanja Teološko-pastoralnih tjedana u Zagrebu ostao u fokusu interesa teološke javnosti. No unatoč tome valja konstatirati da je Drugi vatikanski koncil u hrvatskoj Crkvi i hrvatskom društvu ostao nedovršen i neostvaren u svoj svojoj punini i dimenzionalnosti te da je jednako tako ostala nedovršena diskusija o identitetu prezbitera, te da je Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu zauzeo veoma važno mjesto unutar eklezijalno-društvene hrvatske zbilje, budući da je tijekom 50 godina svoga odvijanja unosio ideje i polet Drugoga vatikanskog koncila, promičući koncilski lik prezbitera.

Ključne riječi

prezbiter; Teološko-pastoralni tjedan; Drugi vatikanski koncil; recepcija Koncila

Hrčak ID:

59693

URI

https://hrcak.srce.hr/59693

Datum izdavanja:

19.10.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.249 *