Original scientific paper
Sabo Bobaljević i prijevod njegovih talijanskih stihova
Smiljka Malinar
; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Dubrovački pjesnik Savino de’ Bobali Sordo (Sabo Bobaljević Glušac) ostavio je za
sobom svega 16 sastavaka na hrvatskom jeziku i 254 pjesme na talijanskom jeziku. Taj
nerazmjer možda treba pripisati rukopisnom obliku transmisije Bobaljevićevih hrvatskih
stihova (pa bi oni mogli biti preostaci u međuvremenu izgubljenoga većeg opusa), jer su
nam talijanski stihovi sačuvani u tiskanom obliku. Njihovo su posthumno objavljivanje,
u Veneciji 1584. godine, pod naslovom Rime amorose, e pastorali, e satire, omogućila pjesnikova
braća i bogati rođak Marin Bobaljević. Nedvojbeno je da je Bobaljević, član lokalne
Accademia dei Concordi, bio u prvom redu zaokupljen pisanjem talijanskih stihova, u
punome skladu, u većini svojih ostvarenja, sa stilskom normom bembijanskog petrakizma,
tada dominantnoga usmjerenja u sferi visoke poezije. Hrvatski stihovi heterogeni su i
po formi i po temama te se doimlju kao rezultat povremena eksperimentiranja. U njima
petrarkizan (pre)oblikovan Bembom gotovo da i nije ostavio traga: jedini sastavak koji bi se
mogao pripisati utjecaju bembijanske estetike kontaminiran je stilizacijom “na narodnu”.
Većina ostalih svojim formalističkim manirizmom provansalske i kasnolatinske derivacije
vraćaju nas arhaičnome, strambotističkom petrakizmu, čiji je status u Bobaljevićevo doba, i
u Dubrovniku bio upitan (zaključak na koji upućuje sam pjesnik nekim svojim stihovima).
Stoga su bliže, primjerice, Ranjininom zborniku nego Bobaljevićevoj talijanskoj zbirci, i
njezinim tečnim, muzikalnim, stihovima, koji neproblematičnom lakoćom prepliću motive
i formalne sklopove karakteristične za tadašnji petrarkistički mainstream, a povremene
“inovacije” odjek su propitkivanja kanonskih oblika petrarkizma njemu suvremene generacije
pjesnika. Iznimka je segment satira i poslanica, deriviran iz istog arhetipskog uzora.
U članku se u glavnim crtama iznose osobine prijevoda Bobaljevićevih stihova na
hrvatski jezik iz pera Frana Čale, objavljenog u izdanju Pjesme talijanke. Čale je pomnim
odabirom sastavio korpus Bobaljevićevih reprezentativnih stihova koji - ako su i najprihvatljiviji
za današnjeg čitatelja - daju ponešto nevjerodostojnu sliku njegovih pjesničkih postignuća, jer ga ukupan njegov talijanski opus pokazuje znatno prosječnijim i konvencionalnijim,
nego što odgovara idealiziranoj slici koju promiču i Čale i drugi autori koji
su se bavili njegovim stihovima: Milica Popović, Đuro Körbler i Arrigo Zink (posljednja
dvojica otvarajući pitanje Bobaljevićeva mjesta unutar talijanske i/ili hrvatske književnosti).
Keywords
Sabo Bobaljević Glušac; Pietro Bembo; Frano Čale; talijanski izvornik; hrvatski prijevod; bembijanski petrarkizam; strambotistički petrarkizam
Hrčak ID:
61570
URI
Publication date:
15.4.2010.
Visits: 1.756 *