Izvorni znanstveni članak

Ideologija i interpretacija: figurativna semiotika glazbenog diskursa

Martina Viljoen ; University of the Free State, Odsjek za glazbu, Bloemfontein, Južna Afrika

Sažetak

Kritička teorija po svojoj vlastitoj prirodi razara legitimizirajuće procese udomaćene u svim tvorbama moći i diskurzivnim mehanizmima s pomoću kojih su ogranićenja impliciranih pretpostavki zamaskirana kao "naturalizirana" i "univerzalizirana". Područje recentne muzikološke znanosti kritička teorija dodiruje primjenom marksističke i neomarksističke misli. Međutim, radikalniji raskid s ustaljenim modelima u discipline napravili su postmodernistički i poststrukturalistički izazovi. Dok su ovi pristupi rasvijetlili glazbene tekstove kao one koji "skrivaju" ideologizirano značenje u interesu moći i dominacije, takvi su pristupi pokazali svoju nemoć u vlastitom distanciranju od opisivanja toga kako moć funkcionira te u razotkrivanju vlastita sudjelovanja u tom funkcioniranju. Posljedično, kontekstualne interpretacije glazbe gotovo nikad nisu dopustile niti sofisticiranije formuliranje društvene kritike niti finije oblike analize diskursa.
Priznajući da kritička misao u cjelini ima vlastitu prespektivu i da je njezina sposobnost osvjetljavanja isto tako ograničena kao i sposobnosti paradigma kojima se nastoji suprotstaviti, ipak ću pokušati u ovome članku formulirati interpretativnu poziciju, kombinirajući zaigranije pristupe glazbenom tekstu što ih postmoderna interpretacija dopušta u odnosu na analitičke "izvjesnosti" manje ili više "rasudnoga" diskursa. U tu svrhu uredotočit ću se na dva kritička oruđa kako bih se teorijski pozabavila odnosom između simboličkog (semiotičkog) glazbenog sadržaja i diskurzivnih društveno-kulturnih konteksta.
U formuliranju ovog interpretativnog nacrta oslanjam se na pristup Johanna Visagiea ideološki prožetoj kulturi iz 1994. i 1996. Izlaganje onoga što Visagie naziva diskurzivnom dominacijom (discourse domination) prvo je od dva takva oruđa čija se primjena ispituje u ovom članku. Drugi takav upotrijebljeni instrument je analiza figurativnog značenja.
U mojoj raspravi središnje mjesto zauzima istraživanje ideološki opterećenog kulturnog izraza "Glazba kao žena". Usredotočivši se na "rodom prožete" poststrukturalističke teorije Julije Kristeve i Rolanda Barthesa, izmičući pojmovi Žena, Glas i Tijelo ispituju se u terminima skrivenih iskrivljujućih sklonosti i pristranosti. U tu svrhu prije spomenuta kritička oruđa koriste se da bi se osvijetlilo odnos između simboličkog (semiotičkog) glazbenog sadržaja I diskurzivnih društveno-kulturnih konteksta te da bi se razotkrilo relativne istine inherentne i u apsolutičkim i u antiracionalističkim modelima glazbenog značenja.
Nudeći ogledni slučaj iz južnoafričkog glazbenoumjetničkog repertoara, za ovu je svrhu izabran primjer "Die Meisie" (Djevojka), prve od pet pjesama Huberta du Plessisa iz njegova ciklusa Die Vrou (Žena). Ovaj tekst dopušta iznimno produktivno istraživanje uloge ideologije u figurativnoj konstrukciji glazbenog značenja, otkrivajući osporavane točke diferencijacije i sjecišta između glazbe i jezika.

Ključne riječi

Hrčak ID:

63399

URI

https://hrcak.srce.hr/63399

Datum izdavanja:

14.1.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.969 *