Izvorni znanstveni članak
Lacan i kritička muzikologija
Bert Olivier
; Philosophy, Centre for Advanced Studies, Nelson Mandela Metropolitan University, Port Elizabeth, Južna Afrika
Sažetak
Poststrukturalistički psihoanalitički mislilac Jacques Lacan nudi kritičkim muzikolozima vrijedne ideje za ideologiju-kritiku. Lacanovi aspekti imaginarnog i simboličkog snažna su teorijska sredstva za razumijevanje i demaskiranje skrivenog funkcioniranja ideologije. Preklapanje ovih sfera omogućuje kritičku interpretaciju funkcioniranja, na primjer, popularnih glazbenih video uradaka utoliko što se Lacanovo imaginarno odnosi na ikoničko ili na slikovni aspekt, a 'simboličko' na stihove tih glazbenih videa. Analiza tih dvaju aspekata i njihove međusobne ovisnosti omogućuje otkrivanje napetosti između njihovih odgovarajućih značenja što se mogu koristiti u svrhe ideologije-kritike. Imaginarno u Lacanovu djelu jedan je od triju aspekata ili 'poredaka' u okvirima kojih on shvaća ljudski subjekt, dok su druga dva simboličko i stvarno. Za Lacana je imaginarno ili sfera slika područje identifikacije koje je u temeljima razvitka subjektova osjećaja 'sebe'. Mlado, fizički još nekoordinirano dijete shvaća u vlastitoj zrcalnoj slici prividno jedinstven i cjelovit gestalt samoga sebe. Za Lacana je takvo 'prepoznavanje' vlastite slike kao 'sama sebe' krivo prepoznavanje. To je također fikcionalni konstrukt koji tvori temelj za daljnji razvitak subjekta u okvirima identifikacije i otuđenja. Identificirajući se sa slikom koja obećaje puninu i jedinstvo, subjekt riskira zatvorenost u 'kruti oklop', funkcioniranje kojeg nagovještava i u toj ranoj fazi funkcioniranje ideoloških ograničenja kao kasnije faze. Jezik je ono što spašava subjekt od takve otuđujuće zatočenosti u imaginarnom utoliko što za subjekt 'ponovno uspostavlja' njegovu istinsku funkciju kao 'subjekta' u univerzalizirajućem mediju simboličkog. Razlog za to leži u tome što - u činu ulaženja u simboličko (na primjer, biti u stanju izreći vlastito ime) što je, kao 'diskurs Drugoga' ili nesvjesno, pričuvište aksiološki (vrijednosno) strukturiranog kulturnog sustava - subjekt dolazi na svoje kao netko s mjestom u ljudskome društvu. Štoviše, simboličko područje je aspekt subjekta kao 'ja' (je), pripovjedač vlastite priče, kao suprotstavljenog sebi, egu (moi), ili subjekt zamišljenih identifikacija. Međutim, istodobno to znači da je u drukčijem smislu subjekt simboličkog otuđen od fiktivne jedinstvenosti koju predstavlja njegova vlastita zrcalna slika. Za Lacana ljudsko biće do kraja života nesigurno lebdi između međusobno neobjašnjivog imaginarnog i simboličkog, čemu on dodaje treći aspekt - naime, ono 'stvarno', područje onog što se ne može izraziti ni simbolizirati kao što je, na primjer, tijelo u svojem čistom organskom stanju i kojem se kao takvome ne može prići putem imaginarnog ili simboličkog. Drugim riječima, svaki pokušaj da ga se predstavi je promašen. No ipak, 'stvarno' se ne može ignorirati. Za Lacana ono je zapleteno u razmaku ili jazu koji odvaja nuždu koju osjećamo i simboličku ili lingvističku potrebu, a nikakva artikulacija potrebe ne može zatvoriti taj jaz koji, prema Lacanu, tvori želju. Ja ili ego (moi) kao subjekt imaginarnog može se tako razumjeti kao 'metonimija želje', pod čime Lacan čini se podrazumijeva da lažna, kriva 'cjelina' i 'jedinstvo' ovake slike, s kojom se subjekt identificira, stoji kao 'dio' 'cjeline' njezinih ponovljenih, uzaludnih pokušaja - tj. želje - da sklopi razmak što ga odvaja od 'stvarnog' u njegovu (tjelesnom) biću, ili od nekog drugog bića. Tako, na primjer, popularna pjesma Black and White (Crno i bijelo) Michaela Jacksona, osobito u obliku glazbenog videa, točno oprimjeruje ono što implicira Lacanova tvrdnja: svaka sljedeća slika rasno ili etnički drukčijeg lica točka je identifikacije za svakog gledatelja koji je prijemčiv za imaginarno, odnosno za ideološku tvrdnju da "nije važno jesi li crn ili bijel". Implikacije Lacanova djela za kritičku muzikologiju mogu se ovdje i dalje pojavljivati. U glazbi, kao i u drugim umjetnostima, osobito multimedijalnim umjetničkim formama kao što su glazbeni videi, pozicije imaginarnog neizostavno su ili čak manje-više trajno projicirane u subjektovo slušanje, čitanje ili gledanje kako bi se s njime identificirao. Nije ni potrebno isticati da su te prilike za identifikaciju, koje su smještene na razinu Lacanova imaginarnog aspekta, usko povezane s prilikama za (ideološku) identifikaciju, pa stoga Lacanov pojmovni aparat omogućuje kritičkom muzikologu ili književnom kritičaru analizirati glazbene izvedbe, te književne, filmske i video tekstove s perspektivom otkrivanja ideološkog djelovanja pod krinkom imaginarnih identifikacija.
Ključne riječi
Hrčak ID:
64282
URI
Datum izdavanja:
14.1.2005.
Posjeta: 2.454 *