Izvorni znanstveni članak

Kvazi transcendentalna protkanost invencije i interpretacije Jacquesa Derridae

Andrea Hurst ; Philosophy, Centre for Advanced Studies, Nelson Mandela Metropolitan University, Port Elizabeth, Južna Afrika

Sažetak

Ključne riječi

Tradicionalni i prividno očit odnos prioriteta između invencije i interpretacije koji; na primjer; vlada Kantovom analizom odnosa između ukusa i genija prečesto se koristi da bi se podržalo tradicionalno vjerovanje da je jedini zadatak muzikologa tek drugorazredna analitička interpretacija glazbenih kompozicija što su ih već tako inventivno umjetnici doveli do postojanja. To je stav koji vješto isključuje muzikologiju iz područja kulturne produkcije i koji; kako se često pretpostavlja; razrješuje disciplinu odgovornosti kulturne kritike. Posljedično; muzikolozi riskiraju ideološku sljepoću koja može rezultirati smještavanjem teorijske discipline i stvaralačkog rada točno na suprotnu stranu "inventivno-konvencijske" medalje. Međutim; Derridaine dekonstrukcijske analize 'paradoksalnih kategorija'; u kojima su oba ova pojma povezana; pokazuje da njihova uzajamna kontaminacija čini u užem smislu 'invenciju' i 'interpretaciju' nemogućima; i da stoga nema nikakva koherentnog temelja za to tradicionalno razlikovanje 'invencije' od 'konvencije'. Logička os Derridainih analiza ovdje je tvrdnja da se određeni pojmovi neizbježno određuju u nekompatibilnim ali neobjašnjivim ekonomskim i neekonomskim iskazima. Derrida bilježi da je tijekom povijesti 'invencija' kao pojam bila periodički ponovno izmišljana; pomičući naglasak od neekonomskog smisla; kao trenutnog nadahnuća povezanog s genijem; do ekonomskog smisla; kao produktivnog otkrića tehnoloških sredstava. Kao što ovo klizanje sugerira; neodredljivim ostaje odgovor na pitanje ispravnog iskaza za određenje ovog pojma. Laćajući se složene mreže međusobno povezanih razlika predloženih za njegovo određenje (na primjer; između invencije i dispozicije; genija i ukusa; izvornosti i ponavljanja; konvencije; događaja i pojave; slučaja i metode; institucije kao kreacije ili konstrukcije); Derrida pokazuje da se ekonomski i neekonomski iskazi ne mogu strogo razlučivati. Pa ipak; njih se; dijalektički isprepletene; ne može niti harmonizirati niti organizirati u hijerarhiju. Isto se tako ne može jedan iskaz izvesti iz svekolike slike. Ukratko; ne može se oblikovati pojam invencije koji istodobno ne bi bio kontaminiran svojim 'drugim'; odnosno konvencijom (što je tradicionalno područje interpretacije). Derridaina analiza interpretacije djeluje na vrlo sličan način kako bi pokazala da se ne može izdvojiti područje muzikološke interpretacije koje ne bi uvijek bilo kontaminirano nekom inventivnošću. Ono po čemu čitanje Derridae na tu temu čini zanimljivim jest da se njegova složena logika; koja priznaje neizbježnost paradoksa ili aporije i koja djeluje unutar njegovih/njezinih ograničenja; nudi kao močno oruđe za praksu kritičke muzikologije

Hrčak ID:

64284

URI

https://hrcak.srce.hr/64284

Datum izdavanja:

14.1.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.035 *