Stručni rad
Uloga Hrvata u povijesti slobodnog i kraljevskog grada Szegedina
Ladislav Heka
; Pravni fakultet Sveučilišta u Szegedu; Szeged, Mađarska
Sažetak
Hrvati Bunjevci, odnosno Dalmatini, kako su ih u Szegedinu nazivali, najvećim su se dijelom u Ugarskoj nastanili krajem 17. stoljeća, i to napose na području između Szegedina i Baje. Dok u Baji i danas imaju važnu ulogu, u Szegedinu postoji samo uspomena na njih. Preostalo je, doduše, još nekoliko prezimena, ali njihovi su nositelji danas Mađari, a ne Hrvati. Etnička zajednica koja je u Mađarsku doselila s područja današnje Bosne i Hercegovine te Hrvatske (Dalmacije) nije imala jasnu sliku o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Naime, tada je Dalmacija potpadala pod Veneciju, Bosna i dijelovi Slavonije pod Tursku, a tek je mali dio Hrvatske ostao slobodan. Zbog toga su se doseljenici u Ugarsku dijelom nazivali Bošnjacima, većinom Bunjevcima dok je “svečani” naziv za cijelu tu zajednicu bio Dalmatini. Nacionalni pokreti na slavenskom jugu u 19. stoljeću doprli su i do Hrvata Dalmatina u Ugarskoj pa su se oni nacionalno svjesniji solidarizirali s ilirskim pokretom. Nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Južni Slaveni u Mađarskoj počeli su se čvršće povezivati te su od 1925. izdavali zajedničke publikacije. Nastanak južnoslavenske zajednice postavio je na dnevni red pitanje tko su Bunjevci ili Dalmatini. Prema jednom gledištu, oni su “katolički Srbi”, a prema drugom Hrvati. U Bačkoj još i danas postoji među Bunjevcima prijepor jesu li oni poseban narod ili su Hrvati, a to je pitanje 2010. opet aktualizirano i u Mađarskoj, premda je ono naizgled riješeno prije dvadesetak godina. Naime, mađarski su Bunjevci u organizaciji Demokratskog saveza južnih Slavena 1987. godine proslavili 300. obljetnicu doselidbe u današnju domovinu. Iz tadašnjih je publikacija razvidno da Bunjevci u Mađarskoj nisu dvojili oko pripadnosti hrvatskom narodu, što se potvrdilo i nakon raspada nekadašnje Jugoslavije, kada su se mahom izjasnili kao pripadnici hrvatskog naroda. Međutim, u zadnje se vrijeme s jedne strane nastavlja asimilacija hrvatskoga pučanstva u Mađarskoj, a s druge se, pak, strane hrvatski puk nastoji usitniti izdvajanjem Bunjevaca iz nacionalnog korpusa i pokušajem stvaranja zasebne nacije. U Szegedinu su se Dalmatini većinom pomađarili već do sredine 19. stoljeća, a manji je njihov dio početkom 20. stoljeća i stvaranjem Kraljevine SHS napustio Mađarsku i preselio se u susjednu Bačku. Tragična zbivanja tijekom raspada bivše Jugoslavije prouzročila su da se dio Hrvata iz susjedne Vojvodine preselio u Szegedin, u kojemu je obnovljena hrvatska zajednica okupljena oko Hrvatske manjinske samouprave. Nekoliko stotina ovdašnjih Hrvata nastoji obnoviti utjecaj i značenje koji su naši sunarodnjaci svojedobno imali u gradu, ali i sačuvati spomen na nekadašnje Dalmatine u Szegedinu. Ova studija kani ukazati na ulogu koju su Hrvati svojedobno imali u tom gradu na Tisi.
Ključne riječi
Hrvati; Dalmatini; Bunjevci; “katolički Slaveni” “katolički Srbi”; Szegedin; Palank (Palánk); crkva svetog Demetra; bosanski franjevci; pijaristi; Dubrovnik; „dalmatinski” („slavenski”) jezik
Hrčak ID:
65550
URI
Datum izdavanja:
30.11.2010.
Posjeta: 3.323 *