Original scientific paper
Vjerovati da je Isus Ja–jesam (Iv 8,24)
Pero Vidović
orcid.org/0000-0002-0788-9231
; Faculty of Philosophy of the Society of Jesus in Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
U proučavanju Isusova Ja–jesam kao objekta vjere (Iv 8,24) autor sinkronijski pristupa biblijskomu tekstu. Uz to je priredio i dvije dijakronijske bilješke o toj temi. Isusovo predstavljanje izričajem Ja–jesam popraćeno je stavovima od klanjanja (Iv 18,6; Mt 14,33) do smrtne osude (Mk 14,64). Kontekst u kojem se nalazi Iv 8,24 (Iv 8,21–59; usp. rr. 28.58) autor članka promatra kao kristološki pešer, midrašku aktualizaciju tekstova iz Deuteroizaije s Božjim revelacijskim imenom Ja–jesam (LXX: Iz 41,4; 43,10–25...) koje je nomen sacrum Bogu Egzila. Teološki, ne etimologijski, Ja–jesam u odnosu je i s Božjim imenom za Egzodus (Izl 3,14). Tekstovima koji sadrže izraz Ja–jesam (Iv 8,24; usp. rr. 28.58; 13,19) Ivan zapravo razvija svoju kristologiju Božje Riječi. Već iz Proslova čitatelj zna da je Isus Logos, utjelovljena Riječ (usp. 1,1.14), a tekstovima koji sadrže izraz Ja–jesam evanđelist mu takoreći daje priliku da »čuje« izravno, u prvome licu, samu Božju Riječ. Kad Isus govori (i djeluje), Bog tada govori (i djeluje), i to ne kao nekada, samo za Hebreje (usp. Egzodus) ili samo za sužnjeve (usp. Egzil). U Isusu, koji je nositelj Božjega imena Ja–jesam, Bog se objavljuje kao Spasitelj svakoga čovjeka, cijeloga svijeta (usp. Iv 4,42). Prema Ivanu, stoga, svatko tko vjeruje u takav Isusov identitet spašen je, taj će živjeti (usp. Iv 8,24).
Keywords
Isusov Ja–jesam; vjera; život; smrt; Božje ime; Božja samoobjava; Egzodus; Egzil; nomen sacrum; Božja Riječ; visoka kristologija
Hrčak ID:
103699
URI
Publication date:
10.6.2013.
Visits: 2.985 *