Review article

DOPRINOS SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA UNIFIKACIJI MEĐUNARODNOG TRANSPORTNOG PRAVA

Ante Vuković orcid.org/0000-0002-0984-1100
Dejan Bodul

Abstract

U radu se pokušava odgovoriti na pitanje koliko su Sjedinjene Američke Države, kroz stoljetnu povijest međunarodnih konvencija iz transportnog prava (počevši od Konvencije o međunarodnom prijevozu robe željeznicom, Bern, 1890. – CIM) zaista doprinosile unifikaciji međunarodnog prijevoznog prava. Prvi međunarodni ugovor globalnog značenja koji je SAD ratificirao bila je Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o teretnici, 1924. (Haaška pravila, 1924.) o prijevozu tereta morem – stupila na snagu 2. lipnja 1931., dok je posljednja konvencija koju je potvrdio bila Konvencija o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz iz Montreala, 1999. (Montrealska konvencija, 1999.) – stupila na snagu 4. studenoga 2003. Dodatna specifičnost ove zračne Konvencije, zapravo zamjene za dugovječnu Varšavsku konvenciju iz 1929. je u tomu što ona jedina u jednom ugovoru uređuje prijevoz putnika i njihove prtljage kao i tereta, a što konvencije iz drugih grana prijevoza ne čine, nego imaju poseban ugovor za prijevoz putnika i njihove prtljage, a poseban za prijevoz tereta. U razdoblju između Haaških pravila, 1924. te Montrealske konvencije, 1999. (75 godina), niti prije, a niti nakon toga, Sjedinjene Američke Države nisu pokazivale pretjeran interes za unifikaciju međunarodnog transportnog prava cestom, željeznicom i unutarnjim vodama (jezera, rijeke, kanali). Jedan od glavnih razloga vidimo i u tome što kopnene konvencije imaju prije svega regionalno, a manje univerzalno značenje pa stoga nisu posebno zanimljive SAD-u.
Na temelju provedenog istraživanja zaključuje se da nema pravila u ponašanju SAD-a u donošenju pojedinih konvencija (međunarodnih ugovora) iz područja međunarodnog prijevoza putnika i njihove prtljage te stvari. Dodatnu potvrdu ove teze pronalazimo u doprinosu SAD-a u odnosu na Rotterdamska pravila, 2009. iz pomorskog transporta tereta koja unatoč velikim očekivanjima još uvijek nisu stupila na snagu, jer najviše nedostaje ratifikacija globalno najjače gospodarske i brodarske sile svijeta (bila je među potpisnicima 23. rujna 2009. u Rotterdamu pod okriljem Ujedinjenih naroda). Treba li razlog nepredvidljivosti tražiti i u vrlo složenom postupku ratifikacije međunarodnih ugovora u SAD-u koji, ako su ratificirani, postaju federalni izvor prava (engl. federal law) s višom pravnom snagom od propisa pojedine savezne države (engl. state law)?
Može se stoga govoriti o tomu da zakonodavstvo Sjedinjenih Američkih Država prihvaća samo najbolje od ostatka svijeta. Jednako tako, u ponašanju SAD-a pronalazimo i nacionalni ponos jer čvrsto drži do pravila koja su samostalno stvarana kroz stoljeća i u koja duboko vjeruje.

Keywords

unifikacija; transport; SAD; Rotterdamska pravila; postupak ratifikacije u SAD-u

Hrčak ID:

103919

URI

https://hrcak.srce.hr/103919

Publication date:

17.6.2013.

Article data in other languages: english

Visits: 2.641 *