Original scientific paper
Katolici i politika: od Syllabusa Pija IX. do Drugog vatikanskog koncila
Marko Medved
orcid.org/0000-0002-2221-9121
; Theology of Rijeka, Dislocated Studies of Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Rijeka, Croatia
Abstract
Drugi vatikanski koncil u pitanju odnosa katolika i politike stavlja naglasak na odgovornost kršćana spram svijeta, poziva na angažman kršćana u politici i priznaje autonomiju vremenite stvarnosti. Obilježavanje 1700 godišnjice Milanskog edikta povod je autoru da se upita u kojoj je mjeri nauk Katoličke crkve o odnosu Crkve i države i o slobodi vjeroispovijesti doživio određene promjene od sredine 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.). Autor ističe kako je novo poimanje odnosa Crkve i države zaživjelo unutar nouvelle théologie sredinom pedesetih godina 20. stoljeća. Na Koncilu Katolička crkva zahtijeva laičku, a ne konfesionalnu državu. Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae Drugog vatikanskog sabora pod povijesnim vidom najjasniji je i nedvosmislen izraz posuvremenjenja Drugog vatikanskog sabora. Time se Crkva odvojila od srednjevjekovnog poimanja po kojem državna vlast ima pravo i dužnost da pomaže Crkvi u djelu spasavanja i prisilnim sredstvima. Deklaracija zastupa pravo pojedinca da slijedeći zahtjeve vlastite savjesti ne bude sprječavan od strane svjetovne vlasti. Dok je Syllabus Pija IX. (1864.) osudio slobodu savjesti smatrajući je indiferentizmom, Dignitatis humanae Drugog vatikanskog sabora prihvatila ju je kao potrebu ljudske osobe. Nije riječ samo o primjenjivanju nekog principa, već o promjeni samih principa i nauka.
Keywords
katolici; politika; Koncil; sloboda savjesti; modernitet; liberalizam
Hrčak ID:
116604
URI
Publication date:
31.1.2014.
Visits: 2.739 *