Review article

Teorija i praksa duhovnog razlučivanja

Roko Prkačin ; Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, Hrvatska

Abstract

Duhovno razlučivanje, kao metoda prosuđivanja u svjetlu vjere, dio je biblijske duhovnosti. Sama metoda duhovnog razlučivanja je uključena u tradicionalnu metodu "raspoznavanje duhova", ali se s njome ne izjednačuje. U članku se pokazuju povijesno-biblijski temelji duhovnog razlučivanja i njegov duhovno-teološki razvitak. Dok u Starom zavjetu susrećemo njegove tragove, u Novom zavjetu je razvijena njegova teorija i praksa. Duhovno razlučivanje se ravna prema spoznaji razuma koji je prosvijetljen vjerom i pomognut djelovanjem Duha Svetoga. Ono je posve duhovno jer se sve odvija pod vodstvom Duha Svetog i prosuđuje u svjetlu vjerskih vrednota. Duhovno razlučivanje je pravo umijeće duhovnog života i istinita molitva pod vodstvom Duha Svetoga. Ono se obavlja u prvom redu kroz osobnu molitvu. A cilj je svakog duhovnog razlučivanja traženje Božje volje, kada je nejasna i neodređena, primjerice u traženju zvanja. Njegovi su objektivni kriteriji Sveto pismo i nauk Crkve, dok su subjektivni uvjeti: duhovna sloboda, pristajanje uz Riječ Božju, spremnost na promjene, doživljaji duhovnih utjeha i suhoća. A proces duhovnog razlučivanja obavlja se u klimi evanđeoskih istina kao što su: istina, vjera, odgovornost i ljubav. Uistinu je duhovno razlučivanje, prema Drugome vatikanskom saboru, privilegirano sredstvo traženja Božje volje i u našem vremenu.

Keywords

Hrčak ID:

1198

URI

https://hrcak.srce.hr/1198

Publication date:

3.6.2003.

Article data in other languages: english

Visits: 3.838 *