Review article
Odnosi Svete Stolice i Jugoslavije u vrijeme nastanka Riječko-senjske nadbiskupije
Franjo Emanuel Hoško
; Theology of Rijeka, Dislocated Studies of Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Rijeka, Croatia
Abstract
Bulom "Coetu instante" 27. srpnja 1969. papa Pavao VI. hrvatski je dio Riječke biskupije, osnovane u vrijeme dok je Rijeka pripadala Italiji, ujedinio s negdašnjom Modruškom biskupijom, koja je pravno prestala postojati, i jednakopravno ujedinio sa Senjskom biskupijom. Nova Riječko-senjska crkvena pokrajina uzdignuta je na dostojanstvo nadbiskupije i metropolije u čiji su sastav ušle Porečko-pulska i Krčka biskupija kao sufraganske pokrajine. Središte nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka, a senjsko-modruški biskup Viktor Burić proglašen je nadbiskupom i metropolitom. Bilo je to tri godine nakon što je potpisan Protokol između Svete Stolice i Jugoslavije pa je opravdano pitanje je li država imala riječ kod uspostave Riječko-senjske nadbiskupije što i nije bilo pitanje isključivo "crkvenog karaktera" jer je u stvarnosti nova nadbiskupija pokopala Riječku biskupiju koja je nastala u vrijeme talijanske uprave nad dijelom Hrvatske i osnovala crkvenu pokrajinu metropolitanskog značaja na krajnjem zapadu Hrvatske koja je obuhvatila i dvije biskupije od kojih je Porečko-pulska bila sva pod Italijom, a Krčka biskupija velikim dijelom. Sadašnje poznavanje zbivanja prije 40 godina opravdava mišljenje kako je Sveta Stolica uspostavila Riječko-senjsku nadbiskupiju i metropoliju bez usuglašavanja te svoje odluke s politikom socijalističke Jugoslavije.
Keywords
Riječko-senjska nadbiskupija; Riječko-senjska metropolija; Modruška biskupija; Riječka biskupija; Sveta Stolica; Jugoslavija; Protokol
Hrčak ID:
123660
URI
Publication date:
18.1.2010.
Visits: 1.934 *