Conference paper
Akvinčeva misao u djelu Ivana Pavla II.
Petar Marija Radelj
orcid.org/0000-0001-6302-2547
Abstract
Akvinčevo misaono djelo za Ivana Pavla II. predstavlja filozofiju bitka otvorenu svekolikoj zbilji. Polazeći od predavanja "Osobna struktura samoodređenja" (1974.), Papinog intervjua "Prijeći prag nade", ulomaka okružnice "Vjera i razum" (1998.) te četiriju govora (1979., 1980., 1986., 1990.) i jednoga pisma (1993.) o Tominoj suvremenosti, antropocentričnost se otkriva kao Woytilin ključni pojam za iščitavanje Sume teologije i drugih Akvinčevih spisa. Ivan Pavao II. ističe Akvinčevu strast za istinom kao mogući lijek sve raširenijoj osobnoj i društvenoj krizi etike. Sveti Toma, uzor kršćanskog istraživača, Papu najviše zanima kao onaj koji potvrđuje dostojanstvo ljudske naravi. Stoga mu je 13. rujna 1980. podijelio naslov "Naučitelj Čovječnosti" (Doctor humanitatis). Karizmatični Papa najutjecajniji je živući Tomin čitatelj i poštovatelj, ali nije ni tomist niti Tomin vjerni učenik; nadahnuće sv. Tomom izostalo je u većini njegovih okružnica.
Keywords
Hrčak ID:
1387
URI
Publication date:
3.12.2001.
Visits: 3.103 *