Original scientific paper
PRAVO NA ZAŠTITU PRIVATNOSTI I OBVEZA INFORMIRANJA O OSOBAMA KOJE SU HIV POZITIVNE
Stjepan Orešković
; School of Medicine, University of Zagreb
Josip Begovac
Dunja Skoko-Poljak
Abstract
Kakav je odnos studenata Sveučilišta u Zagrebu naspram prava na zaštitu privatnosti i obvezi informiranja o osobama nositeljima protutijela za HIV. Rezultate dobivene anketnim ispitivanjem analizirali smo u kontekstu epidemioloških podataka o tom virusu koji vodi do nastanka AIDS–a te zakonskih odredbi koje reguliraju ponašanje oboljelih, poslodavaca, zdravstvenog osiguranja i liječnika. Najveći stupanj izbora negativnih odgovora na pitanje Kome bi trebala biti dostupna informacija o tome da je netko inficiran HIV–om (virusom Side), čak i bez izričitog pristanka te osobe? izražen je prema stajalištu da policija ima dostup informacijama (84.8%); zatim slijedi negativno stajalište prema poslodavcu (77.5 %); i osiguravateljima (75.0%). Pozitivni odgovori prevladavaju u stajalištima prema pravu supruga/supruge (96.6); partnera/partnerice (95.6%); uže obitelji(82.8%) da posjeduju te povjerljive informacije. Obvezu informiranja provjeravali smo pitanjem koje je glasilo: Koga bi — prema Vašem mišljenju — sam nositelj HIV–a trebao obavijestiti o svojem stanju? Ispitanici (73.2%) smatraju da poslodavac ne bi trebao imati informaciju o mogućoj bolesti svojeg zaposlenika, a blisko stajalište ispitanici izražavaju i prema obvezi obavještavanja osiguravatelja (72.8% ispitanika). Čak 98.8% ispitanika smatra obvezom povjeriti suprugu/supruzi i partneru/partnericu; užoj obitelji (92.2%); prijateljima (76.6%) informaciju o inficiranosti HIV–a.
Keywords
AIDS; genetske bolesti; HIV+; obveza informiranja; zaštita privatnosti podataka
Hrčak ID:
141626
URI
Publication date:
15.1.1998.
Visits: 1.785 *